I mene više vesele vijesti iz Vupika nego vijesti o skoro nevjerojatnom načinu operiranja tvrtke Herbalife.
Čekam na penal prvog tko bi kod mene htio napraviti shake party. Čega party? Niš, svatko zna svoje, ali ne prek moje grbe i to na način da mi dira u pivo.
imaju francuzi poslovicu za to.
u slobodnom prijevodu, nema dosadnije price od price o tudjem uspjehu [emo_smijesak]
Nije priča dosadna (Herbalife), nego zabrinjavajuća. Imam i ponešto iskustva s multinancionalnim firmama i njihovim načinom nagrađivanja, ali multilevel mi je posebna razina u svemu tome. Tu se gubi granica između realnih potreba potrošača i nerealnih želja prodavača. Rječju dar-mar.
“Ne trebaš Veniš? Ama dokazat ću ti da trebaš, nemako se ja.”
nisam od tih.
da ne sirim pricu – jer zapadna civlizacija je sa ili bez multilevela odavno napustila realne potrebe u ime kupnje, novcem koji nema, stvari koje joj ne trebaju da bi impresionirala ljude do kojih joj nije stalo – nikoga nisam potezao za rukav ili zaustavljao na ulici da bih mu prodao herbalife, a svejedno imam 13 kupaca [emo_palacg]
prvi je smrsavio 14 kila, osjeca se odlicno, i ide dalje (a nije gladan), njegova zena 2 kile, vidio ga je kolega, pa je i on probao, sad stane u odjecu u koju mjesec dana prije nije stao, cetvrti je istopio 8 kila masti, i tako dalje…
ja sam, pak, smrsavio 42 kile, i mjesecima nakon toga se ne debljam [emo_smijesak]
jednostavno, ljudi znaju da sam bio debeo, sad me vide vitkog, i pitaju me kako sam uspio. svima kazem – i herbalife. lijepo se ogradim, dodam da herbalife mozda pomaze samo meni, a mozda ni meni, mozda sam samo umislio da mi je herbalife pomogao da smrsavim…
ali, tko god sto rekao, imao sam 134 kile, sad sam mjesecima na 92-94. pa ti vidi…
savjet ne trazim, niti bih ga dao.
skicni fotku [emo_smijesak]
Vredi – pošteno, i rečeno s uvjerenjem (cijenim ograde u smislu ne nuđenja čudesnih rješenja i objašnjenja).
Svejedno, volio bih jednom pročitati dojmove investitora (kao i potrošača) kako bi Kraš / Franck mogao povećati prodaju i udio na domaćem tržištu i vidjeti neku atmosferu u društvu koja bi išla u tom smjeru.
Treba dobrih vijesti iz Hrvatske rasturene uvozom koji je opterećen bonusima prodaji i svim elementima prodajne organizacije (ti bonusi nisu mali), a da proizvodnje i ljudi koji od te proizvodnje žive (praktički za nadnicu), tu uopće nema. Umjesto toga, imamo privid dobro napravljene prodaje (prodali smo npr. 20 šlepera madafaking tableta za grlo sa nevjerojatno dobrom formulom – od te formule se tako lijepo financiraju putovanja na Kubu nemalog kruga merchandisera / ljekara), a da nikakva dodana vrijednost nije stvorena, samo su bačeni u inozemstvo novci za koje se zadužujemo.
Zato sam sretan što sam kupio hrvatsku stolariju (Windor), hrvatske radijatore (Lipovica), danas idem kupiti hrvatske cipele (Igrec) i neku Galebovu majicu – valjda će neka božićnica od toga ostati u Pleternici, Omišu…).