Najžalosnije je to što su i na ovom portalu laici upozoravali što će se dogoditi povećanjem PDV-a, poreznom represijom (sa apsurdnim zakonima) i kako će sve to na kraju završiti…

Eto još jednog savjeta ministru…

Premalo i presitno, nećete uspjeti kupiti niti vrijeme do izbora, dapače, najvećih problema sa proračunom imati ćete taman uoči izbora.

Počnite rezati rashode proračuna, i to ne sutra, ne danas, već retroaktivno, i režite ih nemilice…
Krenite u rješavanje statusa općina i gradova… Ukoliko se nešto nemože samo financirati odmah režite.

Podignite još kredita dok su kamate male (neće biti zauvijek), i režite doprinose na plaće za pola.

Oslobodite doprinosa na plaću, na dvije godine,onog poslodavca koji zaposli radnika na rok od minimum 4 godine. Ukoliko mu ranije da otkaz retroaktivno uplaćuje njegove doprinose.

Neizdavanje računa, porezne utaje, kažnjavajte oduzimanjem prava na bavljenje tom djelatnosti. Zaboravite novčanu kaznu, zaboravite zatvaranja na par dana, i ne maltretirajte privatnike za gluposti tipa “nemate naljepnicu na vratima”.. koga briga za naljepnicu, nisi izdavao račune…zbogom, nema više licence za tebe…Ali..i to je jako, jako bitno, dozvolite ljudima da rade! Smanjite taj nesretni PDV i te ogromne poreze na dohodak, doprinose, i cijelo brdo nameta…

Lalovac spašava, jao nama[emo_vrtimise]

Nazvati Lafferovu krivulju dijelom ekonomske znanosti je u najmanju ruku smiješno.

I sam Arthur Laffer je više puta izjavio da krivulja se baš nije pokazala točnom u praksi i da je to više konceptualna ideja koja ne uzima u obzir mnoge parametre.
Ona je postala popularna tokom Reaganomike kako bi se opravdali porezni rezovi za najbogatije koji su trebali pokrenuti ekonomiju i povećati porezne prihode. No to je nije dogodilo u praksi. Kao posljedicu Reagan je ostavio jedan od većih deficita u povijesti, a i ekonomski rast nije bio značajan u odnosu na npr. Carterovo doba i bio je utemeljen samo na potrošnji za obranu.

I naravno, mnogi Reaganovi rezovi i regulatorne mjere, koje je Bush stariji nastavio su postavili čvrste temelje za ekonomsku krah 2008. koja realno nije niti riješena već se štampanjem dolara trenutno trpa pod tepih.

Preneseno na naše prilike – da li itko može relevantno i utemeljeno tvrditi da je do pada osobne potrošnje i pada prihoda proračuna po toj osnovi (kao i BDP-a) došlo isključivo zbog povećanja PDV-a i realnog povećanja poreza na plaće.
I da brojni drugi faktori nemaju nikakav ili zanemariv utjecaj. Faktori poput pada državne potrošnje, prevelike strukturalne ovisnosti većine privrednog sektora na državu i njegovu opću nekonkuretnost na izvoznom tržištu, bar 150.000 više nezaposlenih, nepoticajna poduzetnička okolina i loša državna administracija, kreditna prezaduženost građanstva i credit-crunch te konačno opći osječaj nesigurne budućnosti koji navodi građane na uzdržavanje od potrošnje i povećanje štednje.

Ma ne…to sve nema veze. Pa Laffer kaže da je za sve to krivo 150 kn veća davanja na plaće i 2% veći PDV.

Pogrešna je tvrdnja da najviše troše oni koji imaju plaće više nego dovoljne za ugodan život!!
Pa takvi ne mogu ni pojesti ni popiti više nego obični ljudi, a kamo li gladni. Ormari su im prepuni brandirane garderobe koja ih ionako više ne zabavlja. Dobara auto već imaju ili pak imaju vozača ili voze službena vozila.
Stambeno pitanje su odavno riješili a nije primjećeno da stan preuređuju svake godine. Ne izlaze ven i ne troše jer obično su “zauzeti”. Itd itd..
Točnije životna iskustva pokazuju da oni koji imaju više nego što im treba se obično pretvaraju u nepojmljive škrtace, mnogi od njih oboljevaju od bolešćurine zvane “Uzgajanje cifre”. Točnije takvi se postepeno odriču svake potrošnje kako bi njihov bankovni račun dostigao, odnosno prestiga susjedov, a njihovi novci najčešće se nalaze u stranim bankama (ili domaćim u stranom vlsništvu). Kupovna moć gotova novca koji leži u banci takvim pohlepnicima daje zadovoljštinu da mogu kupiti sve što hoće i kad hoće (neprestano kupuju a nikad ništa ne kupe).
A recimo da se g. Lalovac odlučio Podignuti minimalne plaće svoju bih ruku dao kao garanciju da će svaka tako isplaćena kuna radniku koji prima minimalac završiti u potrošnji. Takvi radnici se više ne sjećanju kako izgleda štedna knjižica, a s godinama bijede potrebe za svim i svačim su rasle. Na taj način bi se i doprinosi od dohotka povećali, umjesto što se smanjuju. Jedino bi tada “mačka za rep” povukli poslodavci.
Točnije normalni polodavci to nebi ni osjetili (jer isplaćuju plaće iznad minimuma) a poslodavci koji godinama isplaćuju minimalce po HR standardu i nisu zaslužili da se zovu poslodavci. Takvi ili drže robove ili isplaćuju plaće ispod stola, što opet nije na opće dobro. Kad bi netko takve poslodavce istrijebio, ja bih ga poljubio u čelo. Tko bi za takvim poslodavcima plakao, osim možda dežirnih statističara koji svakodnevno izvješćivaju da su se 2 ipol radnika zaposlila, pa makar i kod takvih posldavaca.
Zaključak:
Mjera za povećanje potrošnje je nahraniti gladne i izrabljene radnike a uzeti onima koji ostvaruju extra profite.
Ovako je g. Lalovac donio još jednu mjeru koja će poboljšati ugroženu kvalitetu života onih sa primanjima od 100.000 kn 🙂
Još jedan potez “slizavanja s krupnim kapitalom” i pogodovanja sebi, svojim sponzorima i onima oko sebe koji prelaze 10.000 kn.
Krajnji CINIZAM [emo_palacd]