Dobit Plinacro-a 104 milijuna kuna
Ukupni prihodi tvrtke Plinacro u 2006. godini iznosili su 385 milijuna kuna, a neto dobit 104 milijuna kuna i u cijelosti će biti reinvestirana, izvijestio je na današnjoj konferenciji za novinare predsjednik Uprave Plinacro-a Branko Radošević.
Tvrtka je tijekom prošle godine ostvarila sve glavne ciljeve, pri čemu se ističu dovršetak i puštanje u rad plinovoda Pula-Karlovac, te Slavonski Brod-Ivanja Reka. Među ostale važnije projekte u 2006. godini, Radošević je uvrstio radove na plinovodu Lučko – Ivanja Reka, čiji je završetak najavio za narednih 30 dana, te na plinovodnom sustavu Baranje, koji bi trebao biti završen za dva tjedna. U ukupno 46 projekata tijekom prošle godine Plinacro je investirao 872,69 milijuna kuna, izvijestio je Radošević.
(Hina)

Petrokemija je na prijelomnici
Predviđeno je da se 49% temeljnog kapitala iz portfelja HFP-a proda zaposlenicima i bivšim zaposlenicima Petrokemije

Posljednjih tjedana dionica Petrokemije neočekivano izaziva zanimanje na tržištu kapitala, na kojemu mnogi ne skrivaju svoj optimizam što se tiče cijene dionica na navodnom skorom početku objavljivanja natječaja za privatizaciju kutinskog proizvođača umjetnih gnojiva. Čak se spominju i vrlo konkretni rokovi (veljača 2007.) u kojima bi Hrvatski fond za privatizaciju trebao objaviti javni poziv za kupnju dionica. Informacije iz Vladinih krugova, međutim, zasad ne daju osnove za njihova takva očekivanja. Stoga je pitanje jesu li najave javnog tendera rezultat promišljanja na temelju događanja s konca prošle godine, odnosno održavanja skupštine društva na kojoj je došlo do promjena temeljnog kapitala nakon otpisa potraživanja Ministarstva financija, odnosno pretvaranja u vlasnički udjel, kojim je država postala većinski vlasnik, zaokruživši portfelj na 63,5% temeljnog kapitala. Prema Vladinim informacijama, između tog događaja i eventualnog otvaranja procesa privatizacije još treba odraditi nekoliko važnih koraka, prije svega definirati cijenu plina. Ovog tjedna, kako se može čuti, intenziviraju se pregovori o utvrđivanju cijene po kojoj će Petrokemija od Ine nabavljati svoju osnovnu sirovinu za proizvodnju mineralnih gnojiva, a potom slijedi i donošenje odluke o definiraju formule po kojoj će se ubuduće utvrđivati cijena gnojiva na domaćem i stranom tržištu. Za potonje, Ministarstvo poljoprivrede morat će izraditi poseban propis po kojemu bi cijena ubuduće trebala prestati biti proizvoljna. U svakom slučaju, definiranje tih dvaju elemenata bitna za poslovni plan Petrokemije bit će ujedno i preduvjet za početak promišljanja uvjeta pod kojima će se realizirati projekt privatizacije te kutinske kemijske industrije.

Premda mnogi iz branše računaju s tim da će se za tvrtku poput Petrokemije koristiti klasičan način privatizacije, prodaja većinskog paketa putem javnog natječaja, država, kako se čuje, razmatra i model koji bi uključivao ispunjenje obveza preuzetih sporazumom Vlade RH sa sindikatima u Petrokemiji (podružnice Sindikata energetike, kemije i nafte, te Hrvatske udruge sindikata) iz kolovoza 1998. godine. Tim sporazumom, koji do danas nije proveden, predviđeno je da se 49% temeljnog kapitala iz portfelja HFP-a proda zaposlenicima i bivšim zaposlenicima Petrokemije. Prve simulacije govore kako bi državi, pod pretpostavkom da svi zaposlenici i bivši zaposlenici iskoriste svoje pravo upisa dionica po povlaštenim uvjetima (prema cijeni postignutoj u kuponskoj privatizaciji), za prodaju preostalo nešto manje od 25% temeljnog kapitala za prodaju. S obzirom na ranije preuzete obveze prema zaposlenicima, a i činjenicu da je 2007. izborna godina, sporazum iz 1998. zasigurno će biti ugrađen u privatizacijski koncept za Petrokemiju. Petrokemiju bi, navodno, zainteresirani bili preuzeti gotovo svi kooperanti iz inozemstva, od mađarskih do ruskih tvrtki, no sindikat je skloniji strateškog partnera vidjeti u zagrebačkom koncernu Agrokor, koji je i najveći Petrokemijin kupac, a čiji je vlasnik Ivica Todorić više puta iskazao zanimanje za preuzimanje Petrokemije. Iako u HFP-u računaju s tim da će Petrokemija na red za privatizaciju doći već u prvoj polovici 2007., sam tempo događaja teško je predvidjeti.
(M. Brnić i M. Klanac)
http://www.poslovni.hr/31558.aspx

-cut-
“iskoriste svoje pravo upisa dionica po povlaštenim uvjetima (prema cijeni postignutoj u kuponskoj privatizaciji)”

Zna li netko koja je cijena bila postignuta u kuponskoj priv.?

27.8.98. – Hrvatska socijalno liberalna stranka na temelju dosadasnjeg loseg iskustva s privatizacijom, ne vjeruje da ce kuponska privatizacija kutinske Petrokemije donijeti ista pozitivnog. Naprotiv, HSLS smatra da se stradalnici Domovinskoga rata, u cije ime se privatizacija provodi, koriste kao paravan za veliku dobit koju pojedinci namjeravaju zaraditi na Petrokemiji, receno je na konferenciji za novinare te stranke u Zagrebu.
Predsjednik kutinskoga Gradskog vijeca i kutinskog ogranka HSLS-a, Hrvoje Zoric, ocijenio je da bi kuponska privatizacija 51 posto Petrokemije rezultirala kolapsom tog jedinog hrvatskog proizvodjaca umjetnog gnojiva, uz ciji opstanak je vezana i egzistencija cijele Kutine. To je jedinstveno stajaliste Gradskog vijeca Kutine, u kojem sjede clanovi sest stranaka, 3300 radnika Petrokemije i svih gradjana Kutine, ustvrdio je Zoric.
Kutinjani strahuju da ce privatizacijsko-investicijski fondovi vecinski paket dionica prodati stranoj konkurenciji, koja bi vrlo rado unistila Petrokemiju, kako bi preuzela njezina strana trzista, dodao je.
Vlada je nominalnu vrijednost Petrokemije sa 703 milijuna njemackih maraka, na koliko je procijenjena u prvom krugu privatizacije, u drugom krugu smanjila na samo 78 milijuna maraka, upozorio je Antun Velcl, clan kutinskoga Gradskog poglavarstva. Tako sada PIF-ovi mogu za manje od 40 milijuna maraka postati vecinski vlasnici Petrokemije.
Prema nesluzbenim informacijama, tvornice umjetnih gnojiva iz Finske i Norveske nude otkup 51 posto Petrokemije po prvotnoj cijeni od 703 milijuna maraka. Ako PIF-ovi preprodaju Petrokemiju stranoj konkurenciji, netko ce na kraju u dzep strpati vise od 300 milijuna maraka, zakljucio je Velcl.
Kutinjani smatraju da bi Petrokemija jos barem 10 godina morala ostati u drzavnome vlasnistvu, receno je na konferenciji za novinare HSLS-a.

Razvijena EU ne želi prljavu industriju u svom dvorišt a ne žele je ni jako daleko zbog velikih troškova transporta gotovih proizvoda. Lokacija PTKM je zbog toga idealna, dovoljno je daleko a opet dovoljno blizu i što je najvažnije- več je postojeća tvornica. Gradnja ovakvih novih pogona u zemljama EU vrlo je skupa zbog jako visokih ekoloških i rigoroznih standarda ali za malu Hrvatsku s postoječom tvornicom ne sekiraju se previše. Zato ne treba uopče sumnjati da če biti više kupaca za PTKM. Stajat če u redu.

Petrokemija ima strateški značaj. Nikad nije bilo upitno dal če ona imati kupca. Država sad odmah da raspiše natječaj dobila bi isplatu po nominali i bez da kupci rade DD. PTKM ima kvalitetan proizvod a nekvalitetnog vlasnika. Da je PTKM bila prodana pred 10 godina danas bi plivala u lovi bez obzira na cjenu plina. Ona ima proizvod koji se odlično prodaje, ima kupce i budučnost. Jedini problem je država vlasnik kao i svugdje. Kad ju kupi neka multinacionalka sve ovo do sada s PTKM bit če prošlost. I ova cjena na burzi također. Pitanje je samo kad če je Sanader prodati.

upotrebom mineralnih, ili kako ih laici zovu “umjetnih” gnojiva pojavljuje se problem nitrata i nitrita u zemlji što jako loše utjeće na pogotovo na zdravstvenu ispravnosti vode… nitrati izazivaju methemoglobinemiju koja pogotovo kod male djece može biti opasna…

što se tiće procesa proizvodnje i to je ekolikoška bomba… postrojenje u Kutini je jednostavno ne održivo, jer su emisije i imisije otpadnih plinova previsoke, a tehnologija pomalo zastarjela da bi se išta učinilo na bezbolno jefitni način da bi se smanjil…. najveći poblem predstavljaju uglikovodici, a pogotovo aromatski ugljikovodici koji spajanjem mogu preći u kancerogene “PAH”-ove (polisikličke aromatske ugljikovodike) ako uzmemo u obzir još i činjenicu da je INIno postrojenje u Sisku samo cca 30 km udaljeno od kutine… nekog treba žrtvovati, ili polako zatvarati ili ulagati milijune da se to riješi …

p.s. u Sisku su počeli graditi postrojenje za odsumporavanje… (sizifov posao, a ionako neće smanjiti nepodnošljiv smrad…)

slažem se s tobom alesar. i ne samo to, naša velika šansa je u ekološkoj proizvodnji hrane. tko ne vjeruje neka uzme u ruke knjigu npr. Pavao Krišković: Bio-agrikultura, pa će vam biti mnoge stvari jasnije. u proizvodnji hrane se u zadnjih 20 godina prodaje design a ne kvaliteta.osim toga upotrebom umjetnih gnojiva se nepovratno uništava kvaliteta tla. a kao što kaže jedan moj frend. kupujte zemlju – ona je ograničeni resurs, nju nitko ne proizvodi
btw upotreba umjetnih gnojiva neposredno šteti ljudskom zdravlju ( a i cijelom prehrambenom lancu na čijem smo mi vrhu )
NR

Lendvai: “Cijena plina mora rasti

Prije 2-3 mjeseca ovakav naslov poplašio je mnoge male ribice. Danas ili nema malih riba ( pojeli su ih velike ribe ?) ili su ljudi hrabriji, a možda dolaze neka nova i bolja vremena za čitavu floru i faunu
http://www.poslovni.hr/img/Forum/PostSmilies/19.gif
http://www.poslovni.hr/img/Forum/PostSmilies/19.gif

vrlo je interesntno kako ova tema ima 422 stranice. a to me asocira na tresla se brda i doline, rodio se miš. ili kako već ono ide. ima masu drugih dionica, sa mnogo sigurnijom perspektivom, a o njima se vrlo malo piše, zašto je tome tako?

***obrisano***

prije je i bilo nekih razloga za reći nešto protiv ptkm, a trenutno svi faktori idu debelo u prilog ove dionice a ja ću ih sad nabrojati:

1. počišćena bilanca na temelju naredbe iz vlade
2. gubitak trećeg kvartala namjerno nariktan na maksimum.
3. tender za privatizaciju krajem veljače
4. slovenci su je htjeli kupiti prije godinu i pol.
5. austrijanci su pregovarali sa Sanaderom o kupnji
5. rusi su bili u tvornici.
6. konstantno povećanje prihoda iz godine u godinu
7. veliki izvoznik (jedan od najvećih u RH)
8. jedno od najkvalitetnijih gnojiva u evropi.
9. ultra moderna tvornica
10. tržišna kapitalizacija sramotno mala u ovom trenutku
11. ogroman godišnji iznos amortizacije koji omogućava razne makinacije sa dobiti i gubitkom
a to novi gazda jako dobro zna.
12. njeni proizvodi su strateški i u budućnosti će se potražnja povećavati.

da nebi rekli da je sve samo pozitivno evo i potencijalnih opasnosti:
1. jak sindikat koji želi agrokor kao partnera
2. povećanje ulaznih cijena

sad neka svako prosudi šta će prevagnuti.