Dosta slično grafu Belja. Cijena se polako stabilizira na ovim nivoima. Posljednji put je PTKM bila tako dugo u preprodanom području u travnju. Iako se cijena nije brzinski početkom tjedna vratila iznad 200 kn (već do 195 kn), ostajem pri mišljenju da bi se to uskoro trebalo dogoditi.

Kao što vidiš grafovi PTKM i BLJE su slični i kao što se vidi slično se ponašaju, da ne kažem isto.
Bez obzira na vremenski period koji je prošao, ako gledamo od zadnjeg naglog skoka, i zatim lagani pad sa vrhunca pa nagli do danas, vidi se da je cijena stigla na polovicu visine posljednjeg naglog skoka.
To nije samo kod ovih dviju dionica. Slično se ponaša i većina ostalih.
Upravo zbog toga nikad ne volim kupovati dionice koje naglo rastu, radije pustim da padnu pa ih onda kupim.
A po ovome je sada pravo vrijeme.

s obzirom na određene vijesti i šuškanja sutra bi moglo biti povećanog prometa na ovoj dionici

To je zbog toga što se dionice dosta slično percipiraju kod špekulanata (svi smo mi špekulanti) a vjerojatno je i dosta slična struktura ulagača u ove dvije dionice (npr. Škojo). Kad smo već kod Belja prisjetimo se kretanja cijene Belja prije 6 mjeseci.

Cijena je u dosta kratko vrijeme porasla sa 140 kn do nekih 230 kn s time da je na 180 bio kratki predah. Jedno vrijeme cijena se održavala na nivou 220-230 kn, sve dok se nije strmoglavila do nekih 180 kn gdje se formirao jači support. Nakon toga cijena je postepeno rasla sve do nekih 260-270 kn. [smiley2]

Možete biti malo konkretniji kolega?

sve ćemo vidjeti ovih dana. za sad toliko.

g. Cartmann ako sam dobro shvatio da ste ovime htjeli reči da Todorić ne koristi PTKM gnojivo, nemojte se ljutiti ali moram to demantirati. Ja imam dosta pouzdanu informaciju da Todorić isključivo koristi PTKM gnojivo i to ne samo za svoje potrebe već i za plasman na tržište.

Mislim da vrijedi pročitati i cijeli tekst …ima zanimljivih detalja

Radnici Petrokemije opet kreću na Banske dvore

Nina Domazet
nina.domazet@business.hr

(objavljeno 8.11.06 18:12)

Kiselkasta isparavanja iz kutinske Petrokemije ubrzo bi se mogla proširiti do Banskih dvora, što ne bi bilo prvi put. Razlog je inzistiranje Ine na tome da im prirodni plin, njihovu osnovnu sirovinu, poskupi čak 40 posto.

Tvrtki koja je unutarnjom racionalizacijom uspje la drastično umanjiti gubitke zbog poskupljenja plina prijeti povratak na stanje iz 2001., velikih gubitaka. Petrokemijinu sindikatu, podružnici Sindikata energetike, kemije i nemetala (EKN), možda najjačoj sindikalnoj podružnici u državi na čelu sa Željkom Klausom “ne pada na pamet” pristati na poskupljenje plina veće od 15 posto. Predsjednik Uprave Boris Mesarić kazao je da bi ih poskupljenje plina otjeralo u gubitak od 150 milijuna kuna, a u sindikatu smatraju da će se gubici popeti na 200 milijuna kuna, što je godišnji iznos za plaće. Uprava namjerava boljim planiranjem proizvodnje, optimalnom prodajom i maksimalno 15- postotnim poskupljenjem gnojiva pokriti polovicu od 150 milijuna kuna gubitka zbog poskupljenja plina.

Kuna po kubiku

“Ina ne traži poskupljenje od 20, kako tvrdi, nego od 40 posto. Nije mi jasno tko u Ina Naftaplinu ne zna matematiku: naša prosječna cijena plina sa zimskom i ljetnom tarifom iznosila je 71 lipu, a sada traže kunu po prostornome metru bez obzira na godišnje doba. Očekujemo od Vlade da kao većinski vlasnik poduzme određene mjere. Imamo nekih ideja, ali kuna po prostornome metru plina je neodrživa. Ako se sada nešto ne poduzme, s tom cijenom mi za tri godine idemo k vragu”, kaže Klaus, širim krugovima poznat kao energični pregovarač iz doba Tuđmanove kuponske privatizacije, kada je organizirao masovne prosvjede i 72 dana blokirao tvornicu, čime su radnici uspjeli izboriti da država ostane većinski vlasnik tvrtke. Sindikat ima snagu i može utjecati na odluke Uprave kojoj se čini da će ipak biti prisiljena staviti potpis na Ininu ponudu. U Nadzornom odboru tvrtke četiri od devet članova dolaze iz redova zaposlenika, a od preglasavanja su se, kažu, u jednom slučaju borili tako da su ljeti držali odbor zarobljen čak sedam sati u prostoriji u kojoj su uključili grijanje. Kada bi cijena iznosila kunu po prostornome metru, samo za plin, jednu od sirovina, Petrokemija bi godišnje trebala izdvajati 700 milijuna, a ukupni prihodi iznose oko milijardu i pol kuna. Udjel je troškova plina u krajnjoj cijeni proizvoda između 36 i 40 posto.

Kutinski apsurd

Da bi u potpunosti pokrila gubitke, ta bi tvrtka trebala gnojivo na domaćem tržištu poskupiti 25 posto, što je neodrživo za zemlju koja ne troši ni 500 tisuća tona mineralnoga gnojiva, a trebala bi milijardu tona. Ukupna godišnja proizvodnja gnojiva u Petrokemiji iznosi 1,2 milijuna tona, a 60 posto ide u izvoz. U sindikatu koji o problemima govori bez rukavica najapsurdnijom smatraju činjenicu da tvrtka mjesečno ulaže pet milijuna kuna u transport plina, što se koristi za razvoj plinske mreže, a posljedica je tog širenja zatvaranje plina svake godine. Tijekom komunizma Petrokemija je imala novca i željela je graditi vlastiti plinovod prema Mađarskoj, ali to im nije dopušteno kako bi Ina zadržala vodeći položaj. Sada novca nemaju, a ovisnost o Ini je potpuna. Petrokemiji iz Naftaplina nude da sami kupe plin na tržištu, znajući da tako što nee učiniti jer su cijene nepovoljnije od onih koje nudi Ina. Na pitanje otkud plin i po kojim cijenama nabavlja konkurentska petrokemijska industrija u Europi, i Mesarić i Klaus ističu kako se o tome u tim krugovima ne priča. “Austrijski Agrolinz ne kupuje od Gazproma nego od OMV-a, a koliko znam, industriji se odobravaju popusti. Zbog cijena plina petrokemijska industrija seli se u Egipat i na Bliski istok, gdje su cijene neusporedivo niže”, kaže Mesarić i dodaje da se slaže s Inom kad kaže da bi i te kako zaradila od prodaje plina Italiji, ali da t

Evo ja bih izdvojio:

Uprava namjerava boljim planiranjem proizvodnje, optimalnom prodajom i maksimalno 15- postotnim poskupljenjem gnojiva pokriti polovicu od 150 milijuna kuna gubitka zbog poskupljenja plina.

Petrokemijinu sindikatu, podružnici Sindikata energetike, kemije i nemetala (EKN), možda najjačoj sindikalnoj podružnici u državi na čelu sa Željkom Klausom “ne pada na pamet” pristati na poskupljenje
plina veće od 15 posto.

..kaže Klaus, širim krugovima poznat kao energični pregovarač iz doba Tuđmanove kuponske privatizacije, kada je organizirao masovne prosvjede i 72 dana blokirao tvornicu, čime su radnici uspjeli izboriti da država ostane većinski vlasnik tvrtke. Sindikat ima snagu i može utjecati na odluke Uprave kojoj se čini da će ipak biti prisiljena staviti potpis na Ininu ponudu.

Da bi u potpunosti pokrila gubitke, ta bi tvrtka trebala gnojivo na domaćem tržištu poskupiti 25 posto, što je neodrživo za zemlju koja ne troši ni 500 tisuća tona mineralnoga gnojiva, a trebala bi milijardu tona. Ukupna godišnja proizvodnja gnojiva u Petrokemiji iznosi 1,2 milijuna tona, a 60 posto ide u izvoz.

quark, 10.11.2006. u 00:36

…evo nastavak, nije mi primilo cijeli tekst

Zbog cijena plina petrokemijska industrija seli se u Egipat i na Bliski istok, gdje su cijene neusporedivo niže”, kaže Mesarić i dodaje da se slaže s Inom kad kaže da bi i te kako zaradila od prodaje plina Italiji, ali da treba uzeti u obzir i druge strateške gospodarske interese Hrvatske koja štiti proizvodnju gnojiva za poljoprivredu. “Bude li svatko kupovao plin za sebe, pitanje je kolika će biti šteta za ukupno gospodarstvo. Neka vlasnik donese odluku treba li nas zatvoriti”, zaključuje Mesarić očekujući da Skupština dioničara 7. prosinca donese odluku o dokapitalizaciji, pri čemu će se udjel države u Petrokemiji sa 54,68 posto povećati na 63,26 posto. U Petrokemiji ističu kako su tvrtka u kojoj radi 2650 zaposlenika koji hrane barem tri člana obitelji te da o njima nema smisla razgovarati samo kao kutinskom poduzeću nevažnom za šire gospodarstvo.

Bez kontrole

Petrokemija, koja uvozi tri i pol milijuna tona sirovina, osigurava 90 posto prometa Luke Šibenik, a zapošljava i Rijeku, dok gnojivo ili sirovine čine 20 posto tereta koje prevezu Hrvatske željeznice. Premda drže 90 posto domaćeg tržišta i dominiraju tržištem bivše Jugoslavije, tuže se na nelojalnu konkurenciju mješaonica gnojiva. One nude jeftinije gnojivo, ali kad je kvaliteta posrijedi, ne postoje dvije jednake vreće, što je loše za usjeve jer dobivaju neravnomjernu prihranu. U Srbiji posluje nekoliko mješaonica gnojiva od kupljenih komponenti uree i klorida. Ti pogoni katkada pretaljuju ureu i klorid i tada je gnojivo kvalitetnije, ali nije rijetkost da komponente miješaju u miješalicama za beton. Tako dobiveno gnojivo je prijevara jer bi svaka granula trebala imati točno deklariran sastav. “Što na vreći, to u vreći. Mi zaista prodajemo ono što deklariramo”, ponosan je Mesarić, koji apelira na državu da konačno ustroji kontrolu kvalitete gnojiva iz uvoza, kao što to, primjerice, čini Srbija, koja iz svake Petrokemiji ne pošiljke uzima uzorke i analizira ih. Država uporno izbjegava napraviti red na tržištu mineralnih gnojiva i ne štiti dovoljno seljaka jer još nije donesen pravilnik o gnojivima, kojim se propisuju standardi kvalitete. Mesarić kaže da je jedini standard kojim raspolažu njihov interni.
Bez nas bi bilo još skuplje

Manje količine nekvalitetnih gnojiva iz mješaonica pojavile su se i u Hrvatskoj. Petrokemija je prije dvije godine Državnom inspektoratu prijavila uvoz gnojiva koje nije odgovaralo deklaracijama. To je gnojivo bilo 100 kuna jeftinije od Petrokemijina, ali po količini aktivne supstance seljaci su ga plaćali skuplje. Premda ima baznu industriju mineralnih gnojiva koju bi trebala štititi, koalicijska je Vlada 2000. godine posve ukinula 6,5 posto carina na uvoz gnojiva, iako to od nje nije tražila nijedna asocijacija. Na domaće tržište postupno su ušle francuske, mađarske i austrijske tvrtke, koje sada drže 10 posto tržišta, a Petrokemiji konkuriraju cijenama i rabatima. “Na našem tržištu naše su cijene u rangu najboljih proizvoda iz te grupe, istina je da smo najskuplji u Hrvatskoj i zemljama bivše Jugoslavije. Na gnojivu se može dobro zaraditi. Uvjeravam vas, da nema Petrokemije, cijene gnojiva u Hrvatskoj bile bi još veće”, odgovara Mesarić na kontinuirane kritike seljačkih udruga da im je proizvod preskup.
Petrokemija se ne boji Todorića

U prosincu će se vlasnički udjel države u Petrokemiji povećati na 63 posto, u čemu neki vide uvod u privatizaciju. Do najave poskupljenja plina Petrokemijina dionica strelovito je rasla, pa su se u rujnu čak pojavile glasine da je jedna brokerska tvrtka zajedno s jednim od fondova iz vlasničke strukture Petrokemije krenula u kupnju dionica koje su navodno namijenjene Agrokoru. Može li se Petrokemija privatizirati? U sindikatu podsjećaju na sporazum o privatizaciji, u kojem stoji da država mora u vlasništvu imati barem 51 posto dionica s tendencijom povećanja udjela. “Sporazum je za nas svetinja i prirodno je da smo u državnom vlasništvu jer smo