ni činjenica da smo došli praktički do dna nije pomakla ama baš ništa – prodaje se pola vlasništva u hotelu a da se vlasnika druge polovice ništa ne pita, prodaje se a da 20 godina vlasti uopće nisu definirale prostorne uvjete, dakle niti se ne zna što se i koliko može graditi.

prodaje se, dakle, ništa drugo nego mačka u vreći, a hrvatska bi u prospektu za ulagače mogla staviti napomenu “samo za mazohiste i poslovne samoubojice”.

mislim da je ova vlada svjesna da ništa nema od ovakvih aktivnosti, ali kako su previše lijeni da se prihvate bilo kakvog ozbiljnog posla u uređivanju države, povlače ovakve ho-ruk poteze samo kako bi ostavili dojam da ipak nešto rade. a ne rade ništa vrijedno spomena.