Dečko nije za ovdašnje prilike…s takvim razmišljanjima bi se odmah zamjerio premijeru i jednom ministru …premijer: nikad kod nas Amerika…neradiš dobro, evo ti knjižica…ma hajde molim vas…ministar: radnik je uvijek slabija strana (sic!)…a oba dvojica su pogodila u srž problema…u problem bivšeg samoupravnog socijalističkog duha…mi bi kapitalizam, ali sa tzv. ljudskim likom…ne ide…igrali bi utakmicu u ligi prvaka, ali sa 12 igrača i plakali ako nas protivnik malo nagazi..nikad dobit utakmicu…zid u koji će udariti ova dvojica je za njih daleko…ali običan mladi čovjek u zid već udara…a mogli bi stvarno biti Amerika…klima, vrijedni ljudi (čuj Švabe)…ali avaj, imamo sindikalne vođe javnih službenika, pardon radnika…a samo prepisati zakon jedne zaostalije američke države…ili Nizozemske…ali ne i ne…nikad mi Amerika, kak je ponosno izjavil premijer…i ostal živ…jadno i žalosno..mora se van za kruhom…možda i u tu opasnu Ameriku…
Vidim da je mali otvorio firmu prosle godine, i ja sam bio tako ku…evit kad sam otvorio svoju firmu i pametovao sam svima kao da sam popio svu pamet svijeta. 5 godina poslije nemam vise firme ali su zato dugovi ostali. Spominju otvaranje firme kao da je to djecja igra, sto u biti nije, a moze zavrsiti katastrofalno za tu djecu koju oni spominju.
Vani postoji nešto što se zove “career path” dok se u našem društvu uvriježilo da sve hoćemo sada i odmah, a pogotovo priznanje u poslovnome svjetu. Ako vrijediš i ustrajan si nema šanse da ne uspiješ i u “mulju”, ali je uspjeh slađi! Kolika je količina mediokracije i debilizma u RH, sposobni se nemoraju bojat! A da je teško, je! Svatko je kovač svoje sreće, zapamtite!
Dakle, Jamnica, cijena radnog sata, neke paralele – apsolutno nebitno!