Največe zlo u Hrvatskoj će novom mandataru biti razni Sindikati.

Ima ih ko kusatih pasa i godinama su ucjenjivali sve Hrvatske vlade.

Već je jasno da se ucjene i prijetnje tužbama nastavljaju.

Već traže 6 % na osnovu navodnog povečanja BDPa za 1,999 % koje su izmjerili SDP-ovci predizborno.

Samo treba usporediti plaće između Javnog sektora i Realnog sektora pa će svima biti jasno da nas Sindikati godinama sve reketiraju.

A navodno ih ima čak 700 raznih i uživaju iznad prosječne plaće.

nek se ugledaju na inu,kako su oni ignorilali sindikat,odvoje se radnici u posebnu firmu i za njih više ne vrijedi kolektivni ugovor

Lako je provoditi reforme kad imaš podršku dokazanog stručnjaka Milana Bandića i njegove stručnjakinje u bacanju diska. Svi mladi dobivaju posao, podiže se razina braniteljskih prava, za par dana prestaje ekonomsko iseljavanje stanovništva, srezat će se mirovine sve u cilju održavanja zdravih životnih navika pa neće biti ni neke potrebe za uslugama zdravstva koje će se, hoćemo nećemo, morati privatizirati. Naravno ne treba zaboraviti ni na povećanje doprinosa crkvi jer je ona najviše doprinijela da se konačno pravi i dokazani domoljubi instaliraju na vlast umjesto dosadašnjih nenarodnih i tko zna od kuda nametnutih muljatora, lopova i lažova (dokaz iznosi Pero 7, kakav BDP porast ako to nije verificirano kod Bujanca).

Koje radnike točno?

Od 12 000 ljudi ostalo je cca 5.000 radnika, a njima su smanjili plaće, prava, a povećali obim posla (rade 3 posla istovremeno) gdje zapravo ugrožavaju njihovu sigurnost i sigurnost zdravlja i okoliša za cijelu Hrvatsku.

Hrvati se moraju odlučiti da li žele da njihova djeca rade u Hrvatskoj, da imaju plaće i prava kao radnici u Njemačkoj ( a ne samo cijene hrane i troškova stanovanja koji su i veći od onih njemačkih) ili da rade kao robovi za plaću koja nije dovoljna ni za životarenje.

Tek toliko da uđu u kredite i cijeli život rade za banke i plaćaju izuzetno skupe i nekvalitetne uvozne proizvode.

Stvar je jednostavna, Hrvati nisu i.dioti.

Ukoliko se plaće i uvjeti rada ne poboljšaju će otići iz Hrvatske, a dio koji ostane dići će bunu i štrajkove.

A sindikati su prodane duše vlasti i poslodavaca.

To svatko zna. Recimo u INI su prodali radnike već odavno.

A sada će i oni doći na RED.

Meni je izuzetno drago da oni isti ljudi koji su potpisali sporazum sa sindikatima, moraju to provesti.

Sada ćemo vidjeti koliko riječ HDZ znači.

A ako se sindikati prevare onda ide generalni ŠTRAJK!

ps. Pero 7 drago mi je da se Hrvatska neće više zaduživati.

To je jedina šansa da izađemo iz krize.

ja ne razumijem zašto bi plaća počela rasti prije nego što se i mi na zse malo ne oparimo? po dobrom starom kapitalističkom običaju prvi su na redu vlasnici kapitala pa tek onda radna snaga. ili ja griješim ili smo još uvijek u socijalizmu.

Evo netko (mislim Miami) je pitala za Plivu.
Kako je sudbina INE i Plive slična, posudio sam tekst od kolege s 24 sata (nadam se da se neće ljutiti) da vidite kako su propale dvije najveće firme u Hrvata koje su se razvijale isključivo domaćom, hrvatskom pameti.

DIO 1 – …Fala ti bože da se netko sjetio spomenuti nekad veliku hrvatsku firmu PLIVU, veliku i u europskim razmjerima. Sada, sporedni dio koncerna Teva iz kojeg je došao novi hrvatski premijer. Usput budi napisano Teva je na početku propasti Plive u 90tima imala oko 1000 zaposlenika dok Pliva 7000. Sad je Teva jedan od glavnih svjetskih igrača u svom fahu, a gdje je Pliva bit će opisano i nastavku, iako to mnogi zapravo znaju. Ukratko o Plivi do 90tih: UPOZORENJE unaprijed! Tekst je malo dugačak, jer se Pliva i njeno PROPADANJE nemože opisati u 1800 znakova. Pa tko nema živaca nek ni ne počne čitati, a ne moraju ni sljedbenici ekipe sa Trga Žrtava Fašizma kao i sa obližnjeg Iblerovog trga,, jer su oni akteri i suučesnici propasti Plive. Pliva je NEKAD bila hrvatski ‘brand’; nešto po čemu je ova država bila naširoko poznata daleko prije osamostaljenja. Pliva je bila hrvatski tehnološki i znanstveni vrh, upravo ono o čemu kao cilju vole govoriti naši vrli teoretičari ‘uklapanja i svjetsku podjelu rada’ ili tržišta. Pliva i njezin istraživački centar apsorbirali su tisuće znanstvenih radnika; a ovi su pak dolazili s fakulteta i škola koje bi imale malo smisla da nije bilo Plive u kojoj su se mogli razvijati. Taj je centar imao opremu vrijednu stotine milijuna eura i u koncentraciji znanja i mogućnosti mogao se mjeriti sa samo šačicom sličnih na cijelom europskom kontinentu. Sve je to našim vladajućim političarima izazivalo vodu na usta ali ne kao što bi se moglo pomisliti zbog mogućnosti koje se otvaraju samim postojanjem takvog znanstvenog i proizvođačkog diva…

drugi dio

Ne, voda na usta hrvatskim stranačkim vrhuškama proizlazila je iz mogućnosti zadovoljavanja primitivnih političkih a pogotovo vlastitih novčanih apetita.. Do 90tih godina prošlog stoljeća asortiman Plive je oko 2500 proizvoda, što na osnovi Plivina sirovine i recepture njenih stručnjaka,, a nešto i stranih. Izgrađeno je više od 100 većih ili velikih PROIZVODNIH, energetskih, skladišnih, infrastrukturnih i drugih objekata. Izvoz u Zapadne zemlje i USA premašuje 100 mil U$, dok se isto toliko izvozi i u Istočne zemlje na čelu s SSSR. Vodila se briga i o društvenom standardu- sagrađeno je 1400 stanova, 11 restorana društvene prehrane, dograđen veliki hotelski kompleks u Supetru i manji u Novom Vinodolskom. Sve su te investicije financirane uglavnom vlastitim sredstvima, iz vlastite akumulacije. Razvoj Plive bazirao se na razvoju znanja i sposobnosti njezinih stručnjaka, ali i svih uposlenih, čiji je broj do 90tih bio oko 7500. Velika su sredstva ulagana u kadrove, znanstveni i stručni rad. Svaki radnik se cijenio, vodilo se računa o zadovoljstvu radnika na poslu, ali i izvan njega (odmarališta po povoljnoj cijeni, dodatni organizirani preventivni odmor radnika pod liječničkim nadzorom sl), da bi se radna sposobnost poboljšala….I onda dolaze DEVEDESETE,, i zna se tko!!! I POLAGANO ALI SIGURNO UMIRANJE PLIVE!! 1993. Pliva, postaje dioničko društvo, Hrvatska država je nacionalizira.

treći dio

Dionice Plive prelaze u vlasništvo državnih fondova, koji je onda „privatiziraju“- čitaj rasprodaju. Oko 20% dionica mogli su KUPITI radnici Plive. Od „svoje“ tvornice! Pliva dotada u svojoj povijesti NIJE rasla na kredit. Rasla je temeljem profita nastalog, ne od pogodnosti na tržištu (tada je cijena lijeka bila jedna petina cijene lijeka na svjetskom tržištu), već zbog izvrsnog poslovanja. Radnici su se svjesno odricali tog profita (o tome su postojali zapisi sa Zborova radnih ljudi ili RS) i umjesto u potrošnju, glasali su da se profit utroši u proširenje proizvodnje. Sada im je sva „ušteđevina“ nacionalizirana, a samo mali dio vlastite ušteđevine ponuđen i PRODAN kroz dionice. I to bi trebalo biti to? Dok je 20% Plivinih radnika radnici na ratištu?? Za direktora Plive postavljen je Željko Čović. Uz neke istinaBog investicije u Hrvatskoj poslije toga, poput pogona azitromicina u Savskom Marofu (investicija oko 100 mil US) i suhih oralnih oblika u Zagreb (investicija oko 150 mil US). Otvorena je i nova zgrada Istraživačkog instituta u Zagrebu (investicija oko 200 mil US),,, sljedi ono Što je Plivu dovelo u današnju surovu stvarnost. Kupljena je zgrada u Vukovarskoj ulici za navodno potrebe Uprave. 6 katova, koje se imalo ponovno urediti, jer zgrada nije valjala. Neproduktivno osoblje zapunjavalo je zgradu. Nisi im mogao pogoditi funkcije ni mjesto u organizaciji, a kamo li ovlasti i odgovornosti (osim ovlasti da troši)…..

– 4. dio.

U Plivi u Hrvatskoj (izvan Vukovarske) uslijedilo je: – zatvaranje sintetske proizvodnje vitamina B-6, te bio-sintetske i sintetske proizvodnje C- vitamina i oksitetraciklina, a s vremenom i svih ostalih pogona bazne kemije. Podsjetimo se, aktivne farmaceutske supstance od 1966 izvozile su se uglavnom u USA i Zapadnu Evropu. Rađene su bile po svjetskom standardu, čiju primjenu je svakih 2 godine nadzirala američka FDA. Njenu inspekciju je Pliva svaki put uspješno prolazila. Mjesta gdje su se odvijale proizvodnje i fizički se raščišćavaju, te pretvaraju u parkirališta za nekoliko stotina skupih službenih automobila. Prodani su; – Pogon Kozmetike u Čakovcu i Kozmetički program Plive sa sjedištem u Zagrebu, Neva-Tuškanova, Prehrambeni program Plive (dječja hrana konkurenciji Hippo, koja je proizvodnju odmah zatvorila, a ostatak je prodan individualnom poduzetniku);Veterinarski program, naravno da su rasprodani odmarališta i restorani, više se i ne zna kada se to zbilo. Prodan je dio Istraživačkog instituta (onaj isti u koji je investirano 200 mil U$). Sve prateće službe (Održavanje, Inženjering, Opći poslovi itd), pomalo su reducirane i više ne mogu biti u potpunoj funkciji. Broj zaposlenih u Hrvatskoj reduciran je na ispod 3000 sa tendencijom daljeg smanjenja, dok cjelokupna Pliva i dalje ima oko 6000 uključivo i zaposlene po svijetu….

– peti dio

A država je dopuštala. Čak i nagrađivala. Zlatne lisice, najbolja firma, što li sve ne. A morali su čitati bilance , završne račune- najmanje svaku godinu. I morali su znati! Bar cca 3 mld U$ moralo se primijetiti da nema. I MORALI SU INTERVENIRATI!!!! Osnovni posao tvornice (koji je preostao) je sada, pakiranje tableta, dražeja i ampula, bazirano isključivo na preuzimanju supstanci i tehnologija od drugih. I to u pogonu koji NIJE PRIMJEREN svrsi. Svojevremeno su dovučeni skupi projektanti iz Belgije da naprave pogon tableta, odmah među radnicima prozvan MONIKOM (u“čast“ Monike Lewinski). Monika bi bila divni pogon da se u njemu radi dvadesetak vrsti tableta. Ali Pliva je radila preko 300, što je značilo da je pogon više vremena proveo u pranju, nego li proizvodeći. Za Plivin asortiman to nije bio primjeren pogon. Svi su to znali, domaći stručnjaci su to govorili, ali jednostavno ih se nije uvažavalo, dapače isključilo ih se iz projekta. Pravi značaj „nove“ orijentacije, postajao je sve više jasan PLIVAŠIMA – pisano velikim slovima i to počevši od nacionalizacije, pa privatizacije firme tokom rata, pa zatim rasprodaje i brutalnog uništavanja svega što je Plivu činilo velikom firmom. Nova orijentacija vezana za novog direktora! Do isteka patenta za azitromicin 2006, dok se imalo što „jamiti“!! Plivašima je postajalo jasno, a državi i politici NIJE? Ili jest? Moralo je – ako nigdje onda u Veroni na „OPERABOXU s tenorima“..