Ovaj me podsjeca na covjeka koji golim rukama gura Tajfun,bas je simpatican.

ha ha, “bio je sluđen” pa se malo zaigrao nalozima. a možda je i F.L. bio malo sluđen kad je prodao baš prije pada burze?

teško će mu biti dobiti protiv R.M. zbog njegove izjave da je “dno dosegnuto”, prvo bi morao dokazati da je s pravom mislio da je R.M. vrač koji vidi u budućnost, a nitko ne voli dokazivati svoju vlastitu glupost.

čovjeku dođe milo oko srca kako je hrvatska puna poštenih menadžera, zamislite samo je F.L. prodavao na vrhu, a svi drugi članovi uprava velikih firmi čekali su da padne na 50% i manje pa tek onda prodavali, tako moralne zemlje nigdje na svijetu nema, da svi osim jednoga jedinoga početkom 2008. svjesno odluče ne prodavati iako jasno svi znaju da slijedi veliki pad.

Aj ne baljezgaj Gorgija, F.J. je u pravu, a još više i Birtić!!! Mlad sam student, imam 20 i nešto godina, a već ne vjerujem u ovaj sistem nekoliko godina, pa kako nam može biti dobro!? Kako mogu onda poštivati zakone i učiti sve okolo sebe da ih poštuju!? Mogu samo, prema sadašnjem stanju u truloj državi davati savjet svakome da vara državu gdje može, koliko može i kada može!!! Dok je ovakav sistem živ i dok ovako funkcionira JA ĆU UVIJEK, NA SVAKOME MJESTU PRI SVAKOJ PRILICI, KOLIKO TO MOGU I KAD MOGU NASTOJATI GA PREVARITI!!! Nema ništa od pravde, ona je davno umrla, a nada spava!

NAJVEĆA LEGALIZIRANA PLJAČKA U HRVATSKOJ
Fond-menadžer se preda mnom šepurio namjerno rušeći dionice
Burzovni mešetar procjenjuje kako su nakon objave da će Lehman bankrotirati pola prometa na Zagrebačkoj burzi napravili izazivači panike namjerno rušeći cijene dionica. Njegov kolega najavljuje da samo o njima ovisi i kad će se burza početi oporavljati
Piše: Tomislav Birtić
tomislav.birtic@24sata.hr

Uživao je, perverzno je uživao igrajući se Boga. Pohvalio mi se kako je tog jutra, dan poslije objave da Lehman ide u bankrot, raspalio po bidu, i sad čeka da panika odradi svoje. Da kupi jeftinije nego što je prodao. Malo je razgovarao sa mnom, pa malo samozadovoljno gledao u ekran i naslađivao se tuđom nesrećom.
– U ovakvim situacijama osjećam se kao lovac na čeki. Imam izvrsnu pušku, na njoj moćnu optiku, preda mnom čistina, vidljivost je dobra, a nemoćno lane na trideset metara nema šanse… – pričao je zavaljen prekriženih nogu u uredskom stolcu.
– Vi dečki, dakle, opalite po bidu, na ovom plitkom tržištu to je odmah minus od nekoliko posto, i čekate da nesretni preplašeni ljudi prodaju još jeftinije? Vi to stvarno radite s predumišljajem? Namjerno izazivate paniku?
– Tako je. Svjesno plašim ljude, izazivam paniku i nadam se da će netko izgubiti živce. Tako i bude.
Stvarno je bilo iritantno gledati ga. Nisam pitao je li operaciju odradio za sebe, za fond ili i za sebe i za fond. A što je najbolje, ne uspije li mu rabota, ionako će gubitak svaliti na grbaču udjelničara.
– Onako ‘odokativno’, od stotinu milijuna kuna, koliko su danas ‘odigrali’ ti što namjerno izazivaju paniku?
– Između četrdeset i šezdeset milijuna. Ostalo su dugoročni investitori. Hm, baš bih mogao tu dionicu otjerati u blokadu jer su menadžeri u toj firmi gadovi, bolje nisu ni zaslužili. Ma… neću. A mogao bih i drugu. Da je stjeram u blokadu? Što ti kažeš? – nije se prestajao šepuriti.

Što ti je život… Znajući da tu dionicu imam, uživao je govoreći mi kako se baš na njoj iživljava. I, dok se on nije prestajao diviti svojoj moći, tko zna koliko je nesretnika obilazilo banke u potrazi za kreditom kojim bi zatvorili margin.
– Znaš što ti je tu najbolje… Prodaš tisuću dionica pa isto toliko kupiš. Vlasnička se struktura ne mijenja – reče mi.
Da, to je doista najbolje. Samodol može vidjeti koji su fondovi, s koliko novca iliti dionica i koliko puta od početka krize do danas raspaljivali po bidu, izazivali paničnu rasprodaju i kupovali jeftinije. Postoji liječnička etika, ali mi novinari od liječnika ipak doznamo koji se ‘celebrity’ od čega liječi. Postoji i odvjetnički kodeks, ali mi novinari ipak koješta doznamo. Jedino se na tržištu kapitala ‘drže zajedno’. Fond-menadžeri vjerojatno jedni drugima, s istim užitkom kao ovaj meni, prepričavaju kakvu su gadariju danas izveli. Samodol sve to može vidjeti u transakcijama. Da piše memoare, digo bi pare, ali on šuti.
– To ti je taj moralni hazard. Fond-menadžer dionicu jeftino proda, dionica sutra počne rasti. I raste, raste, u nebo. Oštetio je udjelničare, njegov prijatelj je zaradio. I tko mu što može? Eto, pogrešna procjena – on se, jednostavno, nije znao zaustaviti.
– Ili, znajući da sutra počinje organizirana akcija rušenja cijena, od svog predsjednika uprave kupi na povijesnom maksimumu… – rekoh rezignirano.
– A što ćeš… Opet pogrešna procjena, i gotovo.

Eto, ovaj je toliko izgubio kompas, osjeća se tako nedodirljivim, da to o čemu bi svatko pametan šutio razvaljuje na sav glas. Samo što nije izašao na prozor i zaurlao: ‘Vi bijednici na burzi, ja i još pedesetak ovakvih kao ja radimo vam što hoćemo! Nitko nam ništa ne može, stoko!’ Vidio sam što na nekoliko dionica može učiniti jedan jedini fond-menadžer, lako je shvatiti što mogu pedesetorica. Pa ako se još lijepo podijele, da jedni drugima ne konkuriraju. Interesna zona prvog fonda bude pet dionica, recimo hrana, dogovore se da drugome pripadaju građevinari, i tako dalje. Da se upravo u 10:00:00 ne bi morali utrkiv

pa što onda radiš ovdje, zašto nisi u štrajku? hajde gledaj bolje da se tamo izboriš da imate džabe studij, stan, hranu i prostitutke, tamo ti se odlučuje o egzistenciji, nema ti kruha ovdje na burzi, ionako si sve shvatio, valjda ću i ja kad krenem na faks.

Dokazi u ovoj priči nemaju osobitu težinu na sudu, ali razmotriti situaciju u kojoj banka koja je odobrila margin
kredit pušta da klijentov portfelj padne daleko ispod dozvoljene razine margin calla, te ga potom proda,
daleko je lakše prezentirati na sudu tim više što identitet “kupca” nije problem detektirati. Čak iza laike
situacija je više nego kristalno jasna.