Nepošteno bi bilo prema svim dionicarima koji tu dionicu imaju prije 2007.g. da im se uskrati pravo kupovanja po istim uvjetima kao i zaposlenicima. Naime, ti isti zaposlenici su vec imali dionice kupljene ili dodjeljene po povlastenim uvjetima i u medjuvremenu ih prodali. Mi koji smo je drzali sve ovo vrijeme i vjerovali u nju ovime bi bili drasticno osteceni a vjerujem i da bi tu bilo prostora za podignuti tuzbu . Nadam se da ce Uprava i NO imati razumjevanja.
Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća
Klasa: O11-O1/91-O1/26
Urbroj : 71-91-1
Zagreb, 22. travnja 1991.
Članak 19.
Osobama iz članka 5. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga zakona može se uz popust prodati najviše 50% vrijednosti poduzeća, s time da svaka od njih može kupiti dionice uz popust najviše u nominalnoj vrijednosti do dinarske protuvrijednosti od 20.000 njemačkih maraka obračunate po tečaju iz članka 13. stavka 1. ovoga zakona.
Odlukom o pretvorbi osobama iz članka 5. stavka 1. toćke 1. ovoga zakona osigurava se jednako pravo stjecanja dionica.
Po ne znam koji put, ukazujem da su radnici svoje pravo iz ovoga zakona već ostvarili i svi daljnji povlašteni uvjeti, izuzev trezorskih dionica, su protuzakoniti!
Ako država ili LKPC imaju potrebe nagrađivati radnike sa dionicama, onda neka izvole kupovati na tržištu a ne štampati nove pa dijeliti!!!
Vodi se briga o svima, osim o malim dioničarima.
Mali dioničari predstavljaju oko 30 % suvlasnika tvrtke ( bez radnika ), nemaju svojeg predstavnika u Nadzornom odboru, a dobar dio njih je kupovao dionice po cijenama između 4 000 i 6 500 kuna 2007. godine, kada je dionica bila na tim razinama zbog tada najavljene dokapitalizacije.
Propustom Uprave društva, jer se nije prethodno dobila suglasnost države kao većinskog vlasnika, dokapitalizacija je propala. Danas je cijena dioince nešto manja od 1 800 kuna, tako da će mali dioničari zahtjevati da se i njih na neki način namiri. Postavlja se pitanje odgovornosti ( tadašnja i sadašnja Uprava su iste ) Uprave, zbog moguće manipulacije cijenom dionice, proizvedene najavom dokapitalizacije 2007. godine za koju su morali znati da neće proči ( da su pitali državu na vrijeme znali bi, a morali su jer bez suglasnosti iste kao većinskog vlasnika, prijedlog o dokapitalizaciji nije mogao proći ).
Disproporcija cijene tada i sada je ogromna, te su mali dioničari na velikom gubitku, dok je u isto vrije poslovanje tvrtke na povijesno najboljoj razini. To pokazuje da se nije vodila brigao 30 % suvlasnika tvrtke, a za to se mora tražiti odgovornost u slučaju da isti ne budu namireni kroz ovu dokapitalizaciju.
Moje mišljenje je da bi država jedan dio od svojih 61% dionica trebala prepustiti po povlašćenoj cijeni Bosni i Hercegovini .To treba da bude između 25 i 40% .Vlasnik ovih dionica može da bude država Bosna i Hercegovina ili željeznice Bosne i Hercegovine .Na ovaj način bi se osigurali poslovi za luku Ploče a to je najvažnije .U Hrvatskoj luka Ploče ima tanko zaleđe za poslovni uspjeh a posla će biti ako BiH koristi luku pa čak i južna Mađarska i zapadna Srbija .Prema tome treba vlada RH da započne ozbiljne pregovore sa svim zainteresiranim a ne da to prepusti slučaju i stihiji kako se do sada radilo .