Jos tome dodaj obvezu izrade elaborata i studija za svaku sitnicu, upisivanje u raznorazne ocevidnike i registre, vodjenje tih istih ocevidnika, imenovanje odgovornih osoba i pohadjanje seminara za odgovorne osobe koje u pravilu vode klinci tek izasli sa faksa, ishodjenje dozvola za posao kojim se bavis 20ak godina. I naravno sve pecatirano.
[/quote]

upravo na takve stvari sam aludirao ali fiskalizaciju sam istaknuo kao postupak nametnut isključivo poduzetništvu…sve državne institucije, uredi, agencije i sl. se financiraju i raspoređuju iz predmetnih uplata u proračun i uz to itekako naplačuju svoju uslugu i to avansno ali uslugu prikupljanja tj. naplate pdv za državu poduzetnicima ne plača nitko nego se to podrazumijeva i još kazna!

Da, gospodin Linić mi je ostao u lošem sjećanju haha…
Za nas ima jedna dobra : “Ponosan sam što svojoj državi mogu plaćati porez, ali bi bio isto toliko ponosan i da plaćam pola”, tako da ne bude zabune, kao poduzetnik sam svakako za rasterećenje privatnog sektora, ali nećemo biti nerealni pa misliti da se to može napraviti zakonom, a ne rekonstrukcijom…

Svakako…

Mogu se većim dijelom složiti s vama, i da, vodeći se mojom logikom, imate pravo za zadnji ulomak. Ali mislim da se možemo složiti da činjenica da se javni sektor nepravedno odnosi prema realnom sektoru, ne isključuje činjenicu da eventualno postoji vrsta nepravde u javnim službama te da je adresa prosvjeda prava, odnosno da javni sektor doslovno zahtjeva veliki broj službenika upravo zbog spomenutih nepotrebnih elaborata, studija,ocevidnika,registara itd. ; preneseno, gospođa koja sjedi u Boškovićevoj nije odgovorna što nam je potrebna. Slažemo se ?

Međutim, međusobno uspoređivanje problema raznih sektora ne pridonosi rješavanju problema. Ono samo donosi veću frustraciju i manju mogućnost postizanja kompromisa. Frustraciju i apsolutan gubitak osobnog identiteta smo mogli vidjeti i u samom štrajku nastavnika gdje je došlo do školskog primjera psihologije mase ; Što želim reći je to da su nastavnici, individualno gledano, dobili što su željeli,ali masa, kao poseban identitet nije tražila povećanje koficijenata nego javno priznanje Vlade da je poražena. Izgledno je da bi se ista cirkularna reakcija dogodila i u štrajku realnog sektora, odnosno da ni uvođenje nulte stope poreza na dobit nebi rezultiralo zadovoljstvom već bi se tražilo priznanje svakog člana javnog sektora da je inferioran i ovisan o nama.

A masa će uvijek biti nezadovoljna,glasna i puna utopijskih zahtjeva ; Na odgovornima nije da joj se suprostavlja, nego da ne dozvoli da se okupi ; jer kada se masa okupi, realno, ništa osim dobrog spina ne pomaže.

zanimljivo kako se nisu borili da budu plaćeni prema učinku, tj. satnici koju dnevno odrade a koja iznosi 4-5 sati rada, a niti prema rezultatima koje učenici ostvaruju!
naravno, na satove velik broj učitelja redovito kasni pa ne odrade niti tu satnicu u cijelosti
ali za taj ” uspješan i obiman rad” sad će imati plaće od 7000 kn
i onda se čude što se ljudi iseljavaju jer ne mogu više trpiti parazite
zanimljivo je i da je učenika puno manje nego prije deset godina, ali je zato učitelja puno više i po broju učitelja u odnosu na broj učenika smo pri vrhu EU!!! ali po rezultatima znanja učenika smo pri dnu (PISA testovi)