ni riječi o tome da investiciju kreditira hbor, tj. porezni obveznici, uz hipoteke, dakle po “šegon modelu” – profit partijski podobnom “privatniku” gubici poreznim obveznicima.

tako može poslovati svaka baba, i to nije tržište.

gotovo pa nijedna investicija s čistim privatnim kapitalom ne može proći.

i nitko u državi se ne pita, nijedna politička stranka zašto “banka za razvoj” kreditira špekulativne investicije velikog rizika, a neće da kreditira proizvodne investicije.

Kako hotel u Dubrovniku može biti špekulativna investicija? HBOR je izdao kredit – dakle dobit će nazad glavnicu i kamate. Rizik postoji ali je znatno manji od bilo kakve proizvodne investicije – isto kao što je i dobit manja.

Osi piše istinu i bit ali dobiva packe jer ih puno ulaže u Dubrovnik hotele. Kako ovaj majstor kaže najbolje da HBOR bude banka za kreditoranje svega u Dubrovniku, po njegovom tamo se sve isplati i u svemu je zarada.

gdje ste vi učili ekonomiju? ja sam priučeni ali lako mogu ocijeniti besmislice. hbor neće dobiti natrag glavnicu i kamate, nego gubitke, dugove, i hipoteku s umjetno napumpanom nominalom.

tamo gdje se ekonomija izučava kao struka i pučkoškolci znaju da je svaka investicija u turizam špekulativna, jer nudite betonjaru, sunce i more po visokoj cijeni, i kupci možda zagrizu a možda i brzo izgube interes. visok rizik uz nadu za visokom dobiti, sve ok ako se država ne miješa u financiranje.

što je lukuznija kategorija, špukulativnost je veća. neposredno nakon rata izgledalo je da će se hrvatska pridružiti razvijenim zapadnim zemljama i entuzijazam stranaca za luksuzne investicije bio je velik. no odavno nije tako, pogotovo kad već postoji bogato praktično iskustvo u neprofitabilnosti naših razvikanih mjesta. zar niste primijetili da u luksuz odavno ulažu samo lažnotržišne tvrtke poput todorića, adrisa, leke… i da osim kod adrisa svi ovise o hbor-u. strane developere još samo zanimaju veliki projetki resorta na neuređenim divljinama jer jedina računica koja još daje nadu na isplativost je jeftino veće zemljište što im daje veću slobodu u pametnom osmišljavanju bengalskih vatri.

sve što bi trebali ovi naši jest vidjeti što tržišni igrači rade i pokušati zamisliti zašto to rade. no njih to ne zanima, neomarksizam sa bazira na “genijalnim idejama” partijskih sekretara i nihovih lažnoprivatnih jataka, a sve se pogoni netržišnim novcem državnih kredita jer drukčije niti ne može.