Najgore je od svega što uopće nisu potrebni bolni rezovi jer ako se krene od lokalnih, županijskih sredina pa preko komunalnih i javnih poduzeća i samo se ukinu mjesta politički zaštićenih koji su na velikim plaćama ,a vrlo često imaju i dodatna primanja može se uštedjeti znatno bez da se poremeti potrošnja(navedenoj ekipi je pozicija čisto onako za džeparac)..Ipak se mora pazizt na potrošnju jer
nije realno krivp postavljeni sustav koji plovi krivim smjerom preusmjeriti preko noći… a ostatak gospodarstva se prilagodio navedneoj situaciji…onaj dio koji je preživio…
Dalje,ostatak viškova riještiti prirodnim odljevom ,a istovremeno jačati kapacitete u smjeru,nadam se nekakve strategije koju Hrvatska nije uopće donijela zadnjih 20 godina…

No ovaj članak je jako bitan i pokazuje najbitniju dimenziju problema i ukazuje na utjecaj i spregu politike i većih firmi .
Postavlja se pitanje tko kadrovira u sustavima koji su izvori velikog novca…Politika nominalno da,ali u stvarnosti je veliki utejcaj većih poslovnih subjekata
Posebno se to ogleda prilikom izdavanja licenci,dozvola,poticaja …Rezultat je čista monopolizacija koja je zaćčeta u privatizaciji a zabetonirana naknadnim djelovanjem i preko sudstva i preko porezen i preko carine…koje su u toj priči samo sredstvo…vjerovatno dobro plaćeno sa strane
Razbijanje monopola bi dovelo do određenog oporavka gospodarstva…i pravilno suđenje u sporovima vezanim uz dugove…Osim države vrlo često su glavni dužnici i velike firme(mahom naslonjene na proračunsku potrošnju)
U članku vidim dosta pozitivnih prijedlloga kako promijenti situaciju …posebno mi se sviđa prijedlog vezan uz tržnice…
O tome govorim već dugo..Zap.Europa je puna zakona koji onemogućuju kartelizaiciju na njihovom tržištu (kada se agresivno šire nastoje izvući što veći novac u što kraćem vremenu i nastoje ostvariti monopol,no kriv je domaćin koji to dopušta)
Komunalne i javne firme treba otrgnuti od zagrljaja firmi koje su se naklatile na navedena poduzeća i malo puno dmokratizirati javnu nabavu i biti pažjiv prikom outcourcanaj…Mediji na navedenm području mogu odigrati bitnu ulogu…
U svkamo slučaju besmislena histerija rezanja radi rezova ,a ne radi strukturnih promjena(navedeni primjeri su strukturne promjene)neće donijeti ništa dobroga,već možda otrežnjenje koliko je javna potrošnja btnna za gospodarstvo..Na žalost,nema puno primjera
da određeni poduzetnik ili malo veća firma nakon stečenog iskustva na domaćem tržištu u poslovima za strano tržište još više proširi poslovanje…
Javna histerija je također i banaliziranje admnistracije ,posljedic aje da se pod admnistracijom smatra samo lupanje štambilja ,no admnsitrativni poslovi su i vođenje i,upravljanje ,donošenje kvalitetnih zakona,poznavanje područja koje se regulira,donošenje konkrentih mjera koje utječu na tržište,preditkvine analize..itd..itd..

Moje mišljenje je da uopće nisu potrebni bolni rezovi

Evo gdje se mgu napraviti rezovi…
Među »upraviteljima« koji su upisali naknadu je i društvo Quaestus Private Equity Borislava Škegre, savjetnika premijerke Kosor, koji je bio i najjači zagovornik osnivanja fondova gospodarske suradnje za pomoć posrnulim tvrtkama
ZAGREB Prije gotovo dvije godine Vlada je kao snažno oružje u borbi protiv krize predstavila ideju o osnivanju fondova gospodarske suradnje, koji su kroz zajedničko ulaganje države i privatnih investitora trebali pomoći oporavku posrnulih poduzeća. U prvom valu ti su fondovi trebali provesti dokapitalizaciju tvrtki od kojih su već svi digli ruke, pa je tako nakon javnog poziva Ministarstva gospodarstva Hrvatska u veljači 2010. godine dobila pet takvih fondova: Honestas private equity partneri, Alternative private equity, Quaestus private equity II., Nexus private equity partneri i Prosperus invest. Fondovi su najavili da će u pet godina u gospodarstvo uložiti više od milijardu kuna, država se obvezala na to dodati još milijardu kuna pa se u tvrtke u poteškoćama trebalo sliti dvije milijarde kuna. Međutim, do danas nije poznat nijedan slučaj poduzeća koje je na taj način dobilo pomoć, a u Ministarstvu gospodarstva koje je koordiniralo cijeli posao nisu spremni dati gotovo nijedan podatak o fondovima u koje se ulaže milijardu kuna državnog novca. Novac se ulaže preko Hrvatske banke za obnovu i razvoj, a kako ona do sredstava mora preko kredita, to znači da se na ta sredstva plaćaju kamate.

Šuker se protivio
Iz Ministarstva gospodarstva nismo dobili ni odgovor koliko je već novca u prvoj godini prebačeno fondovima, niti kolike su naknade isplaćene društvima koja upravljaju tim fondovima. Prema pravilniku koji regulira status države u tim fondovima, društva za upravljanje imaju pravo na naknadu od dva posto ukupne imovine fonda. To znači da bi ukupna godišnja naknada svih fondova mogla iznositi i do 40 milijuna kuna, pa bi u pet godina društva za upravljanje mogla zaraditi i do 200 milijuna kuna, što je primjerice petina državnog ulaganja u fondove gospodarske suradnje. Uz to društva za upravljenja fondovima naknadu naplaćuju unaprijed u dvije polugodišnje rate.

Prema neslužbenim informacija čiju smo potvrdu dobili i od naših izvora iz Vlade, dosad su fondovi tim društvima koja njima upravljaju isplatili ukupno sedam milijuna kuna, a ti isti izvori ističu da im je država u prvoj godini na upravljanje dala petinu od najavljenih milijardu kuna, odnosno 200 milijuna kuna. Tako je među »upraviteljima« koji su upisali naknadu i društvo Quaestus Private Equity u kojem je jedan od partnera i Borislav Škegro, savjetnik premijerke Jadranke Kosor. U sklopu iste grupacije Quaestus, posluje i Quaestus Invest kojem je nedavno Hanfa zabranila rad na godinu dana jer nije, prema njezinom mišljenju, poštovao pravila igre na tržištu. Škegro je, tvrdili su 2009. godine brojni ministri, bio i najjači zagovornik osnivanja spomenutih fondova, dok je najveći otpor stizao od tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera.

Privatni ulagači
Kako već Ministarstvo gospodarstva ne želi dati podatke o fondovima u koje država ulaže milijardu kuna, valjda će to učiniti Hanfa koja nadzire i rad fondova za gospodarsku suradnju i društva koja njima upravljaju. Tada bi postalo jasnije i tko su privatni ulagači u spomenute fondove te koliko su društva koja njima upravljaju zaradila od naknada. Prema neslužbenim informacijama, osim države najviše su novca uložili obvezni mirovinski fondovi u kojima je štednja građana za buduće mirovine, oni se javljaju kao ulagači u svih pet fondova. Tako su primjerice Škegrinom Quaestusu, tvrde naši izvori iz financijskog sektora, novac povjerila sva četiri mirovinska fonda, A-Z, PBZ– Croatia osiguranje, Erste plavi i RBA mirovinski fond i to u iznosima od 25 do 50 milijuna kuna. Naši izvori tvrde da je novac u taj fond uložila i državna tvrtka Croatia osiguranje, te da se to osiguravateljsko društvo kao investitor javlja u još barem jednom fondu.

Investitor je u jednom slučaju, kažu naši izvori i Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada.

To znači da su društva koja upravljaju fondovima, uz dobru naknadu, na raspolaganje dobila državni novac preko Hrvatske banke za obnovu i razvoj za koji država plaća kamatu, novac od mirovinske štednje građane, te novac od državne tvrtke Croatia osiguranje, pa bi Ministarstvo gospodarstva umjesto da po pitanju ulaganja tog novca upućuje na društva za upravljanje, javnosti trebalo dati baš svaki podatak. O mogućim projektima kazali su nam tek da su fondovi ostvarili brojne kontakte s mogućim korisnicima i da postoje prethodne odluke o ulaganjima za koje će se provesti dubinska analiza prema pravilima fonda.

– Fondovi javno ne objavljuju informacije o mogućim korisnicima sredstava i projektima za koje su donesena prethodna odobrenja, kao ni o projektima nad kojima se provodi dubinska snimka stanja, poručuju na kraju iz Ministarstva gospodarstva

Bitno da se kod nas provodi lov na referent na šalterima…Ako Ferdelji i Kosor ( a i svi osali) nisu u stanju ići sa konkrentim imenima onda bolje da ne govore o reformama…Iako ih je korisno čuti,čak je Kosor postao i još konkretniji…nisu mu loši prijedlozi ali ipak
bih stvorio pritisak na
U slučaju da žele provest reformu u npr. sprezi MUP i pravosuđa sa nekakvim čudnim likovima možda bi trebalo ići u nabavu ručnih bacača…nije velika razlika niti u porezno ni u carini…