U akademskoj godini 2006./2007. na poslijediplomski studij bio je upisan 2101 student, što je 11,3% manje nego prošle akademske godine.

Ovo je razumljivo, kad se zna da postdiplomsko obrazovanje malo ili nikako odlučuje o budućoj poziciji čovjeka na radnom mjestu. Ionako je glavno mjerilo koliko si snalažljiv i prilagodljiv, a ne koliko novih ideja donosiš sa sobom na posao.

Još jedna zamjerka, na nedavnom sajmu stipendija, bila je gomila štandova na kojima se reklamiraju poslovna sveučilišta. Ja bih rekao da ih je bilo duplo više nego štandova koji su reklamirali tehničke ili prirodoslovne studije.

Također na sajmu karijera na Zrinjevcu i na FER-u, pokazalo se da je hrvatsko tržište rada najviše zainteresirano za ekonomiste i IT stručnjake.

Meni osobno je to žao jer i sam imam želju nastaviti s obrazovanjem u tehničkoj struci (koja nije IT), ali mi padne volja kad vidim da od toga neću imati koristi u budućnosti, osim osobnog zadovoljstva.

Poruka političarima – RH je daleko od zemlje znanja. Besplatni udžbenici za osnovnu i srednju školu nisu dovoljni uvjet da bi neka zemlja bila zemlja znanja.

sad bi ponovila jedan drugi moj post: u VB se magisteriji i doktorati rade na projektu kojeg financira vlada preko ministarstva i koji rješava neki bitan problem (npr. kad se radi neki novi zakon, rješava neko do tada neriješeno područje ili razvija neka tehnologija, nešto testira) i onda tu bude pet doktoranada i 20 magistranada pa je rezultat sistematičan i pametan, radovi im nisu uzaludni i ne plaćaju iz svog džepa nego čak i dobiju neku siću u njega.
projekti se mogu raditi i za industriju a ako se ima love može se lupati o bilo čemu. poanta je ta da profesor koji je mentor za svih 25 ne može dobiti katedru ako nije u stanju ugovoriti poslove, naći studente i kolege. a naši mučenici mrtvu ovcu ne bi mogli čuvat.