Država stalno izmišlja neke oblike poticaja s kojima se manipulira. Jedino pravo riješenje je da se mlade obitelji oslobodi svih nameta ( PDV, svi priključci i razne naknade ) koji ne proizvode gotovo nikakav trosak, a iznose više od polovice troška izgradnje.

Pitam se čita li netko uopće naše komentare, no svejedno. Država je mjerom gradnje POS stanova i subvencioniranih rkedita zapravo željela pomoći građanima. Posebno se tu govori o poitcaju demografske obnove. Ja sam kupac POS stana koji je stan kupio prije 5 godina. Stan sam otplatio. U međuvremenu mi je u vlasnički list suprotno ugovorenim uvjetima kupoprodaje, a sukladno izglasanim izmjenama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji retroaktivno, kako je u članku spomenuto, upisana zabrana prodaje i najma. Jedinu zabranu koju sam ja imao u ugovoru jeste da stan ne mogu prodati prije nego ga otplatim. Stan sam kupio kao samac. U međucremenu sam postao otac djeteta i sa subrugom živimo u POS stanu koji više ne odgovara našim potrebama, odnosno premalen je. No, on je premalen i prema kriterijima zakona o društveno poticanoj stanogradnji i u čl21 istoga naziva se “neodgovarajući stan”.
No, iako sam eto radio na demografskoj obnovni, iako živim u premalenome stanu, ja taj stan ne smije prodati ili iznajmiti da bi si kupio veći stan, nego mi sada država želi naplatiti osnivanje obitelji.
Da možda teško obolim/umre ja ili netko od užih članova obitelji (u zakonu se čak ne spominje da li to mora biti član kućanstva POS stana), bankrotiram, odselim se u drugo mjesto/grad, rastavim se, odnosno razorim obitelj koje su puna usta ministra Štromara, e onda bi to bila olakotna okolnost da stan mogu prodati.

Da se ne bi krivo shvatilo, zabrana kao takva nije upitna, no kako je moguće da se na ovakavn način mlade obitelji izostave i maltertiraju, ucjenjuju jer su osnovale obitelj?