“u setu reformskih mjera za jačanje konkurentnosti Vlada predviđa administrativna, neporezna i porezna rasterećenja. Detalji poreznog rasterećenja definirat će se tek nakon analiza, ali plan je da se u novom krugu građani i poduzetnici rasterete do 2 milijarde kuna.”

Znači opet samo lista lijepih želja. Vlada planira rasterećenje DO 2 milijarde kuna (u prijevodu to znači možda 20 miliona) ali i to još ovisi o analizama koje će se tek napraviti (tamo iza sezone), i to će se vjerojatno odraditi na brzaka jer do 15.12. moraju imati nešto nažvrljano kako bi kroz 2 tjedna to provukli kroz sabor i kao i uvijek zadnji čas utrpali poduzetnicima da se oko Božića usklađuju sa informatičarima, knjigovođama…zakonom…

Eto da malo glumim Nostradamusa vjerojatno će smanjiti PDV na 24% i time će se hvaliti do kraja predizborne kampanje…

ako Vlada ima u planu porezno rasterećenje to bi se prije svega trebalo odnositi na rasrerećenje cijene rada, a od poslodavaca bi trebalo očekivati da te pozitivne porerne trendove preliju na primanja zaposlenika, ako ih u narednom razdoblju žele zadržati.
Smanjenje PDV-a ne bi trebao biti prvi cilj, jer sanjenjem tog poreza ne znači nužno i smanjenje cijena, jer će trgovci opravdanje tražiti u povećanim troškovima poslovanja radi čega nisu dizali cjene (npr. porast cijene goriva, struje itd.
Također o čemu bi Vlada i ministarstvo rada i mirovinskog sustava trebalo voditi računa da poslodavci imaju sve većih problema s pronalaskom radne snage i daljnje otvaranje tržišta rada bi donijelo pozitivne učinke na rast gospodarstva, porezne prihode itd. Iz postojeće kvote nezaposlenih sve teže je pronaći kvalificirane radnike, koji bi u slučaju potrebe i promijenili prebivalište kako bi se zaposlili.
Npr. Podravkina tvornica u Istri je tražila zbog povećanja opsega posla nove radnike i javljali su se i radnici iz kontinentalnog dijela Hrvatske spremni promijeniti i prebivalište kako bi dobili posao.
Njemačka nam može biti primjer u mnogočemu, znam da nam je nemoguće dostići njihove plaće, ali politika zapošljavanja donosi im znatan i kontinuiran gospodarski rast,pa i u kriznom razdoblju.
Smanjenje duga u BDP-u nije samo po sebi uspijeh ako se temelji na porastu BDP-a, a sam nominalni iznos duga se ne smanjuje odnosno otplaćuje. Ne bi trebao biti jedini cilj i uspjeh jeftinije se zadužiti ili refinancirati obveze povoljnijim kreditom. Kredit treba kad tad vratiti, a dobro razdoblje je svakako dok gospodarstvo raste.
Kad tad dogodit će se nova kriza i treba se na nju na vrijeme pripremiti poreznim, makroekonomskim i drugim mjerama. Nažalost svake vlasti razmišljale su isključivo kratkoročno. Nadamo se da će doći do povlačenja pravih poteza.
Nažalost na svu tu silnu digitalizaciju, te E ovo te E ono na dobivanje građevinske dozvole se i dalje dugo čeka. Službenici nemaju i ne poštuju rokove za provođenje i izdavanje dokumenata.