A što kažu ti financijaši o povišenju kreditnog rejtinga? Prijelaz preko te tenke crvene linije (mislim iz spekulativne u investicijsku zonu) je Sizifov posao. To jest vrlo, vrlo teško, ali ne i nemoguće – u posljednjih nekoliko mjeseci nekim zemljama u istočnoj i centralnoj Evropi to je uspjelo (na primjer Latviji, Srbiji i Češkoj Republici).

Naime, u Hrvatskoj – gdje se puno toga uvijek radi krivo, posebno kada je u pitanju državna strategija, najvećim dijelom zbog akutnog nedostatka leaderhipa – postavljen je pogrešan cilj: očuvanje, a ne povišenje kreditnog rejtinga. To na prvi pogled izgleda lakši posao, ali je u biti linija manjeg otpora kao posljedica straha od suočavanja sa neugodnim istinama. Hrvatska nema izvoznu privredu na kojoj bi se zasnivao rast i koja bi omogućavala održivost sadašnjeg uvoza. Ostaje, dakle, i dalje ovisna o uvoz kapitala izvana dokle god to bude moguće.

Strani investitori traže predvidljivost, stabilnost i izvjesnost ekonomske a ne improvizacije i “krparenja” – sad ovo, sutra ono.