Iskreno mene bi začudilo kada bi nešto u Hrvatskoj funkcioniralo. Jedino što funkcionira jest uništavanje Lijepe naše. Jednom, nekada, valjda će netko nekome postaviti pitanje zbog čega si tako odlučio kada je ovo bilo logično i normalno. Zanimljivo je kako energija bolje funkcionira u tuđim rukama, osiguranje isto tako, banke, ceste, jednom riječju sve. Dakle, ova priča nimalo ne čudi. Ona je jedna u nizu žalosnih.
U ovom tekstu i.nema puno podataka. Od tih 700 tis pola je Todoricevih u Belju koje onda preradjuje PiK Vrbovec i njihov broj raste iz godine u godinu. Većina mesnih industrija kao Danica,Gavrilović,Pivac nemaju u funkciji čak ni vlastitu klaonicu!! Onda znaš otkud im je meso! Nedavno je Gavrilovic potpuno prekinuo proizvodnju svježeg mesa. Na kraju će ostat Todorić sa PiK Vrbovcem i Pivac/PPK Karlovac a ostalima je budućnost vrlo neizvjesna
Kad više ne bude deviza za uvoz, tada će uvoz stati. Sve je to kupljeno na kredit, a konačna cijena će se tek znati: totalni bankrot velike većine stanovnika i firmi.
@ms4… to je i meni palo na pamet… ovaj tekst skoro nista nije rekao. to je tako siroka tema a nista nisu napisali!
stvar je vrlo jednostavna – naše svinjogojstvo nije cjenovno konkurentno
no pravo pitanje je zašto, zašto naše ultra moderne i nove farme nisu konkurentne – očito nije u pitanju tehnologija i struka što neki olako mogu predbaciti
margine profita u svinjogojstvu su vrlo niske i samo jedna loša varijabla temeljito može utjecati na rezultat, a u nas je cijeli niz varijabli izrazito nepovoljan: porezni i administrativni sustav, cijena kapitala, pravna nesigurnost, neujednačen i nejasan sustav potpora…i još čudo sitnica koje život znače
zbog toga nije čudno što opstaju samo neki (agrokor) zato što oni i nisu klasična poljoprivredna priča, nego država u državi (ma štogod to značilo)
naša poljoprivreda će biti osuđena na pojedinačne i lokalne bljeskove i proizvodnju sirovina (žitarice), a tržište zapravo preplavljeno uvoznim prehrambenim proizvodima veće dodatne vrijednosti…problem je što će to trajati samo dok imamo posuđene love
Može jedno pitanje? Ne provociram već sam potupno ozbiljan.
Naime ja sam isto poduzetnik (mala firma koja nudi usluge na hr tržištu, poslovnim subjektima, ne državi) i zadnjih par godina je stanje jako loše. Konreketno to znači da se borimo s preživljavanjem kako firme tako i osobno (kolege i ja smo već preko dvije godine na minimalcima kako bi stvar opstala).
E pa mene zanima jesmo li mi poduzetnici/građani drugog reda u odnosu na kolege iz poljoprivrede? “Država je zakazala”, “država nam treba pomoći”… Pa kako to da nama nikad nije niti na kraj pameti bilo vuci za rukav “državu”, plasirati zalopojke po medijima, lobirati za poticaje i sve slicne rabote koje ovi rade od kad je RH samostalna?
Zasto nam drzava mora pomoci (a da, i nama kao i njima odmaze prevelikim nametima i birokracijom) u prezivljavanju na trzistu?! Eto mi smo svjesni da je stanje lose, pa stoga idemo s novom strategijom, pripremamo se izici na vanjska trzista – i ako cemo u tome biti uspjesni – biti ce nam super! Ako ne, adio. I da, nemamo nikakvu lovurdu zaradjenu u boljim godinama pa da sad popujem ostalima dok mi kao imamo pokrice…
Molim suvisao odgovor, jer ja ovo sve stvarno ne razumijem!
Hvala!
@0000,ti da si pametan več bi davno zatvorio tako da..(kvaka22)
Pa “zatvorit” cu poslovanje na hr trzistu, samo sto ne ide to tako brzo jer su tu ugovorne obveze i sl. te priprema za van nije samo tako. Naravno da nisam lud da dugorocno ovo trpim.
No i dalje nema odgovora na moje pitanje?
I ja već duže vrijeme razmišljam zatvoriti poslovanje na HR tržištu. Mala smo firma, proizvodimo poslovni software, i još nam relativno dobro ide u HR. Apsurd je da što više posla imamo, to je iz godine u godinu manja dobit (troškovi drastično rastu svake godine). Podignuti cijene nije odgovor, tu doduše ima malo prostora, ali to će eventualno produžiti agoniju.
Mi više nismo spremni ulagati u HR tržište jer je to postala rupa bez dna, ogromnog rizika, i minimalne isplativosti.
Iduće godine pokušati ćemo ponuditi te naše proizvode izvan HR, uložiti u marketing, i ispipati tržište… Uz malo sreće i dalje ćemo raditi ono što volimo, a ako sreće ne bude prodati ćemo rješenja i odustati.
Država nas je (kao i većinu ostalih) opljačkala zadnjih 7 godina, poticaje nismo tražili a s obzirom da se bavimo proizvodnjom i nemamo pravo na njih.
Da smo sa uloženim novcem možda izgradili neku kućicu sa dva apartmana i kafićem u prizemlju imali bi više prava, manje poreze, mogućnost poticaja… Umjesto toga mi smo se odlučili za proizvodnju… Eto krivi odabir i procjena tržišta.
Srećom pa se bavimo programskim rješenjima, tako da uglavnom takve firme teško propadaju, ali nakon 7 godina bilo bi vrijeme da postanu i isplative. Tako da umjesto programiranja i usavršavanja programskih rješenja mi se na dnevnoj bazi borimo sa naplatom, apsurdnim propisima, začuđenom birokracijom, trošimo uzaludno dane na proučavanju čudnih zakonskih propisa koji su uglavnom u koliziji sa nekim drugim zakonskim propisima i “držimo stražu” kod svakog zasjedanja sabora jer nikad neznate kada će donijeti zakon koji se primjenjuje dan-dva nakon donošenja i uglavnom kompletno izokrene poreznu politiku i način poslovanja.
Oprostite na predugom postu, ali već smo stvarno isfrustrirani sa ovim našim tržištem a pogotovo ekonomskom politikom i prioritetima, više stvarno nikome nije jasno zašto se ovdje ljudima brani da rade i napreduju…