Problem hrvatskog poduzetnika najbolje je opisao Agamben Giorgio u svojoj knjizi: „Homo sacer- Suverena moć i goli život“.
Hrvatski poduzetnik, ako nije među odabranima, društveno prihvatljivima i privilegiranima, jako dobro će razumjeti o čemu piše Agamben.
Uzmimo samo situaciju u kojoj svoja potraživanja utjerujete sudskim putem. Što se tada dešava? Država vas poziva na RAZUMNE ROKOVE u kojima možete očekivati naplatu svojih tražbina. To su :
– Prvostupanjski razumni rokovi- 3 godine;
– Drugostupanjski razumni rokovi – 2 godine
– Treće stupanjski razumni rokovi( revizijski) – 1 godina
E pa, kada se država poziva na razumne rokove, zašto nije prihvatljivo da i na strani obveza vrijede ovi rokovi? Zašto sada, ako se ograničimo samo na državu kao vjerovnika, nisu prihvatljivi RAZUMNI ROKOVI koji se dozvoljavaju sudbenoj vlasti? Ionako država odgovara za sve štete što ju uzrokuje sudbena vlast! Nikada se država, a za to ima mogućnosti, nije pozvala na svoje regresno pravo do sudaca!!!!! Nikada nikome nije uspjelo ishoditi rješenje u kome je sudac optužen za štetu koju je počinio poduzetniku!!!
Dakle, ja se kao poduzetnik osjećam kao HOMO SACERA a ne kao HOMO ECONOMICUS !!!!!
Možda će ovo postmoderno vrijeme u odnosu na rimskog HOMO SACERA donijeti odluku da te kao poduzetnika ipak mogu ubiti pod uvjetom da se prodaju tvoji organi????!!!!

Bilo je regresa, ali suci nisu krivi što u državi ništa ne funkcionira. Pa ne može 1000 ljudi rješavati sve državne probleme..shvacas li ti to ili ti mediji ispiru mozak? Sudovi svake godine dobiju milijun novih predmeta. Kako da se to riješi u razumnom roku ??? Toliko predmeta ima njemačka sa 80000000 stanovnika. Pravosudni sustav kod nas jedino je što štima na žalost. Sve ostalo ne štima. Samo vi to nećete priznati jer je lakše napasti one koji se medijima ne mogu braniti

ODGOVORNOST SUDACA:-prema statističkim podatcima DSV:
U razdoblju od 1. ožujka 2011. do 17. lipnja 2013. pokrenuto je 79 postupaka zbog povrede sudačke dužnosti od čega 34 zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti (43,0%), 6 zbog nanošenja štete ugledu suda i sudačke dužnosti (7,6%), 32 zbog nepodnošenja imovinske kartice (40,6 %), 2 zbog nepostupanja po odluci višeg suda iz čl. 27. i 28. ZS-a (2,5%), 2 zbog ponašanja suprotnog temeljnim načelima Kodeksa sudačke etike (2,5%), 1 zbog zlouporabe položaja ili prekoračenja službene ovlasti (1,3%) i 2 zbog izazivanja poremećaja u radu suda koji znatno utječu na djelovanje sudbene vlasti (2,5%).
SUCI KAO REFERENTI NA NORMU:Milijan Sesar i Kristijan Šustić u svom eseju
Naime, po našoj procjeni, ne možemo govoriti o vladavini prava i samostalnoj neovisnoj sudbenoj vlasti u uvjetima gdje suci umjesto da sude na temelju Ustava i Zakona, ispunjavaju radnu normu koju im je propisala resorna ministrica (koja je, usput rečeno, izuzetno visoka i neostvariva, ako sudac radi kvalitetno), a sve to pod prijetnjom stegovnog postupka kojeg će protiv suca pokrenuti predsjednik suda (kojega je imenovao ministar pravosuđa). Rad na ovako izuzetno visoko postavljenoj normi, koja je određena Okvirnim mjerilima, nikako nije pretpostavka neovisnog sudstva proklamiranog Ustavom. Tom normom suci će biti primorani donositi presude bez suđenja, bez provođenja predloženih i potrebitih dokaza, samo da bi riješili postavljenu normu. Ispunjavajući ovako propisanu radnu normu, suci se pretvaraju u referente koji izvršavaju radnu normu pod prijetnjom stegovnog postupka, odnosno otkaza, a sudbena vlast u administraciju, gdje će statistika riješenih predmeta dominirati nad ustavnosti i zakonitosti njihova rada. U takvom okruženju proklamirano načelo vladavine prava i neovisnosti sudbene vlasti je tek ukras ustavnog prava, a samostalnost i neovisnost sudaca uvjetovana ponašanjem predsjednika suda, odnosno resornog ministarstva.