Najprofitabilniji segment energetskog biznisa je proizvodnja sirove nafte i njen marketing. Sirova nafta predstavlja trošak od of $15 to $20 po barelu isporučenom rafineriji. Prodajna cijena od $55 to $65 po barelu generira ogromne profite za kompanije koje imaju rezerve.
Rafinerijske profitne margine su niske, reda veličine $3 to $5 po barelu prerađene sirove nafte. To je povrat od 6% do 10% na trošak sirovine. To je i razlog zašto je izgradnja rafinerija usporena. To nije profitabilan posao.
Naša “nacionalna” naftna kompanija, INA je predimenzionirana i neefikasna.
INA ima 13,000 zaposlenih and 1/3 od rafinerijskog kapaciteta koji ima MOL sa 1,300 zaposlenih.
Zašto da gradimo tzv. moderne rafinerije u Sisku i Rijeci kad niti jedna kompanija u svijetu ne investira u nove rafinerije?
Ta investicija će samo povećati hrvatski vanjski dug koji je ionako previsok.
Profitne margine rafinerija su tako niske da INA neće biti u mogućnosti otplaćivati niti kamate a kamoli glavnicu duga.
Niti jedan uspješan rafiner u svijetu nema u pogonu tako malene rafinerije poput hrvatskih.
Okruženi smo ogromnim rafinerijama u Austriji, Madžarskoj, Italiji, Ukrajini itd., koje mogu lako dobavljati rafinerisjke proizvode za INIna tržišta.
Zašto ne primijenimo slovenski model. Zatvorimo dvije rafinerije, kupimo što nam treba i koncentriramo se na maloprodaju naftnih derivata?

Citav pogon je namijenjen odstranjivanju sumpora koji je najprisutniji u RUSKOJ nafti. Svi JANAFOVI dionicari znaju sto ovo znaci – Druzba Adrija je pred potpisivanjem.

Jos jedna dobra vijest za JANAFOVE navijace – Rusi preuzimaju rafineriju Bosanski Brod – naftu vjerojatno nece transoortirati balonima…