Ma naravno da su obvezujuće , neki su se samo malo našalili , uključujući i mene.
Nema brige, izgleda da se bliži dugo očekivani rasplet , što je odlično za tržište.

Tako je – nakon ove vijesti iz Actavisa je jasno da je Barr pobjednik.

Nije gotovo dok nije govoto…reče netko [smiley2][smiley2][smiley2]

Americki farmaceut u nasem dvoristu? Bljak! [smiley9]

Sad ce Actavis kupit Barr.

Možda sada, kada se panika malo stišala, do izražaja može doći o glas razuma.
Iako je opcija odustajanja bilo kojeg kupca Plive uvijek moguća, jedini konačni i sigurni znak odustajanja je istek važenja ponude bez nove ponude!
Zato ljepotan Wessman može pričati što god hoće, a “kolebljivci” će plesati kako on svira.

Postoji mogućnost da se Actavis vrati u igru. Tko je kupovao iznad 820? I za kolika m. kuna,
sve je moguće. Ovdje priči još nije došao kraj.

ako je actavis povukao svoje garancije, u tom slućaju bi lako moglo biti da je to kraj…kako je onaj čovo na tv rekao, cijeli posao mora biti gotov u 60 dana! a sada ako actavis opet izađe sa ponudom, hanfa mora opet porvjeravati garancije, etc, etc…

Članak 19.

(1) Objavljenu ponudu za preuzimanje ponuditelj može povući u slučaju:

1) konkurentske ponude za preuzimanje po višoj cijeni,

2) stečaja izdavatelja.

(2) Povlačenje ponude za preuzimanje ponuditelj mora objaviti na način propisan za objavljivanje ponude za preuzimanje.

e sad je pitanje da li se promijenjena barrova ponuda smatra konkurentskom ponudom u gore navedenom smislu. ako da onda actavis može i službeno povući ponudu.
službeni naslov konkurentske ponude inace ima ponuda actavisa.

Sto kaze Ljubo Jurcic

http://www.sdp.hr/arhiv/kolumne/mit_o_uspjesnoj_plivi

Pliva je prva hrvatska kompanija koja je sa svojim dionicama izišla na Londonsku burzu. Ona stagnira i propada otkad posluje u tržišnim uvjetima i otkad se njene dionice vrte na svjetskim tržištima. Ta je kompanija po svemu bila uspješnija u državnom nego privatnom vlasništvu. To pokazuje da tržišno i dioničarsko gospodarstvo ne dovode sami po sebi do razvoja ni kompanije ni društva. Potrebno je još nešto.

Tržišna vrijednost Plive 1997. bila je 1,78 milijardi dolara, a na kraju 2005. oko 1,24 milijarde, što je smanjenje vrijednosti za oko 30 posto. To će biti i njena današnja realna vrijednost ako ne dobije strateškog preuzimatelja. U isto vrijeme tržišna vrijednost slovenske Krke, koja je bila kudikamo manja od Plive, porasla je s 530 milijuna na 2,07 milijardi dolara ili za više od tri puta. Slična farmaceutska tvrtka Zentiva 1997. je vrijedila 250 milijuna, a danas vrijedi blizu dvije milijarde dolara. U prethodnim desetljećima stvoreni kapital u Plivi počeo se topiti u zadnjem desetljeću. Snažna i razvojna kompanija postajala je sve slabija. Potezi koji po definiciji, u poslovnoj politici spadaju u strateške, u Plivi su bili strateški promašaji. Međutim, i strateški promašaji bili su prezentirani kao poslovni uspjesi. Tako je za kupnju ekskluzivnog prava na prodaju lijeka «Sancture» plaćeno 150 milijuna dolara i još, prema neovisnim procjenama, oko 100 milijuna za obradu tržišta. Nakon nepunih godinu dana isto je pravo prodano za 50 milijuna dolara. Gubitak oko 200 milijuna dolara tumačen je kao ispravna politika. Slično je bilo i kod strateške odluke o investiranju u istraživanje i razvoj i izgradnju istraživačkog centra. U taj projekt uloženo je oko 100 milijuna dolara. Od te dugoročne i strateške odluke odustalo se za kratko vrijeme, u kojem se ne mogu očekivati rezultati takvog projekta.

Takvo lutanje managementa bilo je znak drugim kompanijama da Pliva postaje sve ranjivija i pogodna za preuzimanje. Dok je još imala snage, Pliva je preuzimala druge kompanije. Nakon nekoliko promašaja u strateškim odlukama od lovca pretvorila se u «lovinu». Unatoč prihodima od rojaliteta za azitromicin (Sumamed) od 2,3 milijarde dolara, koji je rezultat pretprivatizacijskog razdoblja, vrijednost Plive nije rasla. Taj prihod stvarao je privid uspješno vođene kompanije. Analitičarima je bilo jasno da će Pliva postati predmet preuzimanja kad prestane prihod od rojaliteta. To se i dogodilo.

Actavis dobro prepoznaje razvoj tržišta i zna kako se na njemu pozicionirati. Dokaz je rast njihove tržišne vrijednosti od 42 milijuna dolara 1997. do 2,8 milijardi danas. Njihova prva ponuda za dionicu Plive bila je 570 kuna. Nakon što je proglašena «neprijateljskom», Actavis je ponudio 630 kuna. Ali ni to nije bilo dovoljno. «neprijateljstvo» se sastojalo u tome što je Pliva postala meta preuzimatelja, što je siguran znak da se njome ne upravlja tako uspješno kako se to prikazuje. Proglašavajući Actavisovu ponudu neprijateljskom, uprava Plive trebala je Nadzornom odboru i dioničarima pribaviti bolju ponudu. Očito, više nije bilo u pitanju je li Pliva na prodaju ili nije, samo je bilo pitanje cijene. Za opstanak Plive jedino je rješenje strateški preuzimatelj, prepoznatljivi vlasnik koji će se brinuti o uloženom kapitalu i stalno ulagati napore da poveća njegovu vrijednost, a ne da isisa već stvorenu vrijednost. Budući da takva kompanija ne postoji u Hrvatskoj, bilo je jasno da će Pliva i dalje biti u stranom vlasništvu , što je i dosad bila, od izlaska na Londonsku burzu. Hrvatski interes, koji bi trebala zastupati Vlada RH, nije dominantno u vlasništvu 18 posto dionica nego u interesu i politici Vlade za povećanjem zaposlenosti, poreznih prihoda i razvoja. Danas je očito da privatizacija Plive nije pridonosila ni jednom od tih nacionalnih ciljeva. Zaposlenost u Plivi smanjila se s 5,6

Eh da je još i on bio u Veroni bilo bi sve riješeno. Taman njih četiri svakom po pola.

Gostic

Čini mi se da bi bez obzira na Actavicov “naslov konkurentske ponude”, ovaj članak zakona trebalo tumačiti baš kao što si i ti pretpostavio, odnosno da su stečeni svi uvjeti te da bi se Actavis mogao pozvati na ovaj članak Zakona, ako želi povući svoju ponudu.
Međutim, potencijalno niti tu nije kraj, jer Actavis može izaći sa svojom “novom” ponudom i zadnji dan trajanja Barrove ponude (11. 10.)
To je moguća taktička smicalica i hipotetski vrlo izvediva.
Osobno na mjestu Actavisa, ne bih vukao takav potez jer je to očigledno igra ispod pojasa.
Vekla lova je u điru, a izgleda da su Barrovci dobro stresli Actavis sa inspekcijom u Americi.
Činjenica ipak jest, da kraj natjecanja nastupa zadnjim danom Barrove ponude, a ne Wessmanovom konferencijom za novinare.