Mafia speculative games !
A što se moglo očekivati od Vrdoljaka.. Sanader je za sve ove igrače pionir maleni. Neka već jednom država proda cijeli svoj paket dionica da firma može stati na svoje noge jer tko bi lud dao 100 milijuna EUR-a za 14 % dionica koje mu ne donose ništa.
Ma, poslat ću im i ja pismo ukoliko im to znači.
To što nemam novca za kupovinu i modernizaciju je sada manje bitno.
nema se tu šta komentirati:
http://www.business.hr/kompanije/vrdoljak-ocekujem-kvalitetne-ponude-za-petrokemiju
Svima je jasno da se ovakve neozbilnne aktivnosti provode samo kako bi neki savjetnici marnuli ogromnu lovu. Nije to samo kod Petrokemije. To je kod svih firmi. Koji j… savjetnici. Stavite dionice na tržište i onda neka fondovi ili zainteresirani kupuju …..
I ako uzmem u obzir tupavost našeg čovjeka i kriminal u fondovima,ipak blogeru skidam kapu,uz naznaku, da to može raditi samo kod nas
i ja sam danas iskazao interes na određenoj cijeni, ali nije bilo puno ponude [emo_smijeh]
U zadnje dvije godine, često sam, na ovom portalu komentirao zbivanja u i oko Petrokemije iz Kutine. Uglavnom su to bili komentari kojima sam, kroz analizu stanja Petrokemije iz javno dostupnih izvora, ukazivao na pogrešne poteze i moguće posljedice, ako se sa istim nastavi. U gotovo svakom komentaru, uzeo sam si za pravo, a mislio sam i još uvijek mislim da tu materiju izuzetno dobro poznam i što je još važnije znam, procjenjivati postojeća stanja i poteze, kao i kroz konkretne aktivnosti, ukazivati na smjer kojim bi trebalo ići. I u zadnjim aktivnostima „konačne privatizacije“ i odabira „strateškog partnera“ , dao sam svoje kritičko viđenje i moguća očekivanja. I dogodilo se, ono što sam predviđao, ali u još drastičnijoj formi od očekivanog.
I što sad’?
Što činiti kad nema obvezujućih ponuda, pa tako ni „strateškog“ partnera i njegovog „očekivanog“, a tako potrebnog novca, kad se vrijednost dionica društva strmoglavila ispod 100 kuna i pitanje je gdje će stati, ako u međuvremenu, kao jučer, ne dođe do prisilne obustave trgovanja istima?
Što činiti kad je društvo u 2013 ostvarilo gubitak od preko 320 milijuna kuna, kad će slijedom istog upisani kapital pasti na nešto više od 400 milijuna kuna,kad su mu dugoročna, a posebno ukupna kratkoročna dugovanja značajno veća od ukupnih potraživanja, kad nema tako potrebnog „svježeg“ novca za tekuće poslovanje, kad je vrlo upitna slijedeća plaća zaposlenih i kad nad društvom „vise“ oblaci stečaja?
A za sve navedeno, a tako bi bilo i da situacija drugačija, „zaslužni“ su; Uprava društva, renovirani NO i Vladino Povjerenstvo. I što su oni to uopće sve ovo vrijeme radili, osim što su napravili dodatni trošak plaćanje „savjetnika i konzultanata“ ?
Bilo bi vrlo interesantno kad bi Povjerenstvo imalo snage objaviti sadržaj transakcijskih dokumenata, a koji su dostavljeni potencijalnim partnerima kao obvezujući dio u obvezujućim ponudama istih
A gdje su sad radnički deputati ? Kako sada izaći pred te iste radnike i objasniti im, ako se uopće ima što objašnjavati?
Ili se ovo, upravo ovako trebalo dogoditi? A možda je to „dugo pripremani model“; u prvoj fazi dovesti Petrokemiju u bezizlaznost, a potom provesti drugu fazu u kojoj se zamislite, odnekud pojavljuje „novi spasitelj“. Spasitelj bez obveza, spasitelj koji će preuzeti sve i za jednu kunu osloboditi državu vrućeg krumpira.
A to što će, za nekoliko godina od Petrokemije ostati samo „P“,čitaj problemi; nezaposlenosti, tehnički izraubana oprema i tehnološko- ekološki nezanemarivo opasan otpad? Koga to uopće “gore” briga ?
No to više neće biti briga države, jer ona je poduzela sve što je bilo u njenoj moći, kao da je ostalo bilo u moći „Marice i Barice“.