Ponovo se po ne znam koji put lupeta: trebalo bi, moralo bi. Ako je tako onda ja imam rješenje za cijelo čovječanstvo dovijeka: napravimo plašt zrcala oko cijelog sunca i imamo energije koliko hoćemo. Kako?  Ma ne gnjavite me sa detaljima kad sam vam ja dao sistemsko rješenje!! Imamo i državnu strategiju razvoja sa (ako se ne varam!) pet varijanti. I to sam već rekao: ja ih mogu napraviti još 10 u toku jednog sata, ali o tome koja je prava i koju treba slijediti ni traga (opet sistemsko rješenje).

Uvodimo premijski model (ili bilo koji drugi) kojim garantiramo zaradu svakom tko izgradi OIE (nadoplaćujemo cijenu do proizvodne, a koja je proizvodna „nategnut“ će vlasnik). Drugim riječima investitor ne preuzima nikakav rizik, a država u moje ime i ne pitajući me kupuje električnu energiju skuplju od one na tržištu da bi investitor pokrio svoj gubitak koji je nastao tako da je on krivo procijenio isplativost investicije ili je unaprijed znao da je neisplativa, ali će mu država pokriti gubitke. Toliko o tržišnom natjecanju u koje se vlast kune.

Ti troškovi se pokrivaju iz licemjernog naziva „poticanja proizvodnje“ (stavka oko 20% u svakom računu za električnu energiju). Licemjeran je zato jer pojam poticaja znači da uzmem iz svog džepa i dam neki novac u nadi (i riziku) da će on potaknuti neku aktivnost kroz koju će mi se novac vratiti (nitko na poklanja novac, osim mame i tate) pa ako uspijem dobro, a ako sam se precijenio to mi je pouka za drugi put. Ali uzimam iz svog džepa (za državu su to već postojeći porezi) tj. prema ovome kod nas  ispada da smo se mi građani odlučili da potičemo obnovljive izvore energije, a nas nitko nije pitao i „briga me za obnovljive izvore, ja hoću samo nižu cijenu struje“. Ako mi to država nameće bez moje volje onda se to zove porez, a ne poticaji jer kad bi me se i pitalo i ja pristao prvo bih postavio sustav kontrole kamo se moj novac troši, a ni to sad ne znam niti na to mogu utjecati.  A država se hvali sa malim porezima.

Nadalje na najjednostavnijoj razini. Zašto se uopće isplaćuju poticaji, ako OIE proizvode električnu energiju po tržišnim cijenama (čitajte sve izjave i natpise kod otvaranja pojedinih OIE).

No iako iritiraju vaše „mudroserine“ (izvinite na vulgarnosti) život čine one hrpe samozatajnih stručnjaka čije zasluge obično pripisujete sebi. Tako da znate postoji jednostavan model isplative proizvodnje ( za razliku od velikih solarnih elektrana koje nisu isplative) električne energije iz solarnih elektrana koji ne zahtijava ni kunu vlastitih sredstava. Ako ne vjerujete dođite k meni doma da vam pokažem (napravio sam jednu takvu!). Kako? Pa ako to vi niste znali uz toliku pamet onda je moje rješenje tako genijalno dakle i skupo pa se moramo pogoditi za cijenu. Ovo je naravno sarkastično! Ali model postoji, jednostavan je i dokazano (na mom krovu) funkcionira i svakom sam voljan pokazati ga (ali za inat ne vama koji se „preseravate“). Obično me pitaju jesam li kompetentan. Pa mislim da jesam: inženjer asam elektrotehnike, energetike i cijeli radni vijek sam proveo u hidroelekranama (OIE!!!). Nisam Mate Rimac, vrijedni neobrazovani dečko koji je samo trudom, u garaži, napravio ono što mi svi stručni inženjeri nismo znali!! Koje li gluposti!

Da i ja ne bih spao u vašu „klasu“ i mudrovao. Rješenje za postoji i jednostavno je. Rješenje je u gradnji crpnih hidroelektrana ( bez kojih i inače ne mogu raditi ni solarne ni vjetroelektrane), a za koje Hrvatska ima niz pogodnosti. Neka to zasad ostane na „sistemskom“ rješenju, ali ga mogu dokumentirati i dokazati (tko god hoće) no ovdje nije za to mjesto niti ima mjesta jer je i bez toga ovaj komentar predug. Ispričavam se radi toga, ali me ovakvo „diletantsko“ rješavanje problema OIE strašno iritira.

Oprostite! U svom “bijesu” sam se zaboravio predstaviti:

Radivoj Belobrajić

Ribarska 1

51260 Crikvenica

mob: 0992246377