Moj sin,zadnje 4 godine nezaposleni grafičar i dizajner, radio je i radi sve suprotnog od ovog napisanog. A to, što pišeš draga, to je čista nebuloza koja se dogadja rijetkim pojedincima.
Znaš li što je poanta ; unatoč tome, što po svemu odradjenom u njegovom ” radnom vijeku” ( list u kojem je radio je ugašen zauvijek) poslove u struci dobijaju drugi. Poslove izvan struke na koje se javlja redovito, dobijaju oni s jačim vezama………O testiranju ili razgovoru nema ni riječi, alooooooooooooooo!!!!!
Zato mi je ovaj tvoj prilog pomalo atak na sve ovo što znam iz vlastite obitelji.
Samo mi je žao, što ne poznam tebe……..
da, vjerujem ti. Moje je iskustvo drugačije…budući da sam iz malog sela i nemam bogate rođake koji bi me gurali, sve sam morala sama, tako da su mi volontiranje, praksa i rad za minimalac donijeli bogat CV, a onda i priliku da pokažem znanje na bolje plaćenom mjestu. Danas radim za sebe. Tako da, nije sve u vezama i nije sve crno-bijelo.
Sasvim si u pravu, ako i 10% zavreduje intervju. Probala sam i uz pomoc burze, kakve li tek oni salju.. Kasnije sam nazvala tamnosnjeg referenta i razgovarala poprilicno otvoreno. Moja prva molba je bila da mi ne salju ljude koji se uopce ne zele zaposliti. Druga je bila da mi salju pismene, bez obzira sto se radi o KV ili SSS radnicima, jer to posao zahtijeva. Kao i da sam relativno mala firma i ne mogu zbrinjavati invalide rada, ni intelektualno hendikepirane. Takoder sam zamolila da mi ne salju one koji nisu bas previse iskusni u svojoj struci nakon 20 ili 30 godina u velikoj tvrtci. Odustali smo od suradnje. Gospoda mi je rekla da ona takvih nema. Bilo je to pred 6 godina.
Odlucila sam se na internet, i usmenu predaju. Upalilo je. Suvisli i sposobni radnici su se nekako pojavili u mnostvu bas takvih mailova o kojima pises.
Za mlade ljude, bez iskustva posebna je prica. Jedan od najvecih “gafova” kod predaje zahtjeva (telefon je takoder bio naveden) za posao mi je kad mama nazove za sina od 19 do 25 godina. Cisto da provjeri i bude sigurna kako ce mu biti. Nije bio jedan takav poziv. Obicno sam pitala, gospodo, oprostite, koliko ste godina imali kad ste dobili sina? Ponekad su odgovori bili manje godina nego li je doticni “sin kandidat” imao. Ne razumijem kako takvi roditelji misle da ce im dijete uopce dobiti sansu nakon njihovog telefonskog poziva za posao.
A na intervju kakvih gluposti mozes cuti… prestrasno..
Moje je misljenje da je jednako tesko naci dobrog radnika, kao i dobrog poslodavca (ovo se ne odnosi na velike koncerne).
Sve to je posljedica krivih vrijednosnih kategorija koje prevladavaju u drustvu.
Poboljsanje se moze dogoditi jedino ako se sustav promijeni. Jedno od prvih i osnovnih stvari koje bi uvela kao obavezne, su izdavanje misljenja poslodavca uz prestanak radnog odnosa. Tada bi se poceo razvijati sustav koji bi cjenio dobrog poslodavca i dobrog radnika, te omogucio uvid u razloge prijasnjih zaposljavanja, kao i promjena radnog mjesta, odnosno nezaposlenosti.