Zaista je smiješno oduzimati ljudima “kruh”. Zašto već jedno ne razlučimo što je poslovno vrijeme i rad zaposlenika. Zaposlenici imaju zakonom regulirana prava, na dodatak plaći, na fond radnog vremena pravo na nagradu i slobodan dan u tjednu. Sve drugo je borba za poslsovno održavanje. Potrošač ima pravo u svakom momentu konzumirati potrebnu mu uslugu s obvezom da prihvati cjenu njezine naknade. Tu je točka u razumnom svijetu. Sve drugo je cinizam i hoštapleraj bogatih (političara) i močnih (svih vrsta vladara). Zar da odustanem od odlaska sa familijom u nedjelju u Mariju Bistricu, da uz božji blagoslov provedemo i obiteljsko druženje, prisustvovanje tradicionalnom proštenju i da kupim licitar, jednu medicu, jednu sviječu koju ću zapaliti u spomen na mrtve roditelje i dr. Ili prodaja u nedjelju u Mariji Bistrici je prihvatljiva a prodaja u Istri za vikend turista nije! Ma koji cinizam. U ostalom zar ne treba zaštititi i svečenike koji po cijeli dan u nedjelju najviše rade. Zar
oni nisu “eksploatirani” i zar se za njih ne treba brinuti. Zar kao naknadu za njihove usluge ne treba davati milodare! ostaviti ih na cjedilu bez prihoda! a ono što zarade nedjeljom to im je najčešće i najveći dio prihoda. Ili je to možda nešto drugo! u odnosu na uslugu koju pruža liječnik, trgovac, ugostitelj, policajac, turistički vodič, recepcioner, vlakovođa i td. Ma idite molim Vas, kojeg li cinizma!. Ograničiti fond radnog vremena, dati pravednu naknadu i slobodan dan u tjednu i zaštititi ga od maltretiranja svih “gazda”. I to je to!!! Line Karlo.[smiley9]