Nakon ovog Izvješća EK otvara se pitanje: poziva li nas EK na revoluciju, otpor, subverziju , reformske, kvazireformske, strukturne, poststrukturne ili kakove druge političke aktivnosti???????
Bilo bi zanimljivo sada ovaj tekst i događanja koja opisuje ovaj tekst, prevesti u diskurse psovki,gospodara/stvenika, analitičara, znanosti, histeričara(ki). Ili možda u transfere , simbolno, imaginarno,simptomatsko.
Predstečaj i stačaj, kažu u Komisiji je jedino za pohvaliti ali istovremeno i za kritizirati! Iako je dostignut napredak „ treba pojačati okvire za predstečajne i stečajne postupke, kako bi se olakšalo restrukturiranje dugova, te uvesti postupak osobnog stečaja“.
Poziva li nas Komisija da pokrenemo predstečajni postupak pa možda i stečajni postupak ako nismo u mogućnosti i sposobnosti provesti reforme,poslušati i ispoštivati preporuke????!!!!!

ono što su zaboravili napomenuti jest da je sadašnje stanje velikim dijelom “ostvareno” zahvaljujući sljeđenju preporuka EK… kolika je lova ulupana u “reforme” zdravstva, toplinske razdjelnike, “zelenu” energiju, popisivanje nekretnina, en. certifikate itd. kolika je lova ulupana u silnu propagadnu povezanu sa istima..

zanimljivo je inzistiranje na porezu na nekretnine… ajde da uzimaju lovu sa računa onima koji imaju, ali ovako krenuti u razvlašćivanje ljudi koji imaju krov nad glavom, i to im je jedino što imaju jasno govori o stvarnim namjerama EK, koja se ovih dana bavi TTIP-om i postavljanjem međunarodnih korporacija kao naddržavnih vlasti, dok se privatno vlasništvo fizičkih osoba pretvara u javnu uslugu koju bi trebalo plaćati.. već vidim kako će immobilien gmbh pokupovati sve po 500 ojra po kvadratu, iznajmljivati, a državu tužiti za izgubljenu dobit zbog poreza na nekretnine. doduše, oni to mogu i amortizirati, a seljo beljo naravno ne može..

Ako je istina da se jedino u predstačajnom i stečajnom okviru, toj najvećoj pljački u hrvatskom gospodarstva postigao najznačajniji uspjeh onda radimo ono što najbolje znamo, a i ovi iz Komisije to najbolje razumiju

Komisija EU nikada nije puno brinula o Hrvatskoj. Jedva da je Economic Reform Agenda for Croatia Ifo instituta predana zaboravu – a ona daje daleko strože analize uz konkretne prijedloge rješenja – evo već nove, površne dijagnoze “balkanskog pacijenta”. Niti od nje opet neće biti ništa; odnosno liječenje opet neće početi. Osnovni nedostatak je da – opet – Komisija ne upozorava na osnovni cilj: nužnost ostvarivanja Primarnog Budžeskog Suficita. Odlaganje samo znači jače “stezanje remena” i bolnije rezove u skoroj budućnosti. Jer tek kada jasno postaviš najvažniji cilj može uslijediti ostalo jer ćeš tek onda početi konkretno planirati što, kojim redoslijedom i kako. Pa čak je i Jean Calude Juncker – iznerviran ovakvom situacijom s “balkanskim pacijentom” – otvoreno upozorio Oreškovića da more djelovati brže jer vrijeme curi.

Periculum in mora!

Inače Komisija EU oduvijek ima prema Hrvatskoj stav “distanciranog cinizma”: i kada uoči problem (a daleko je od toga da uočava sve najvažnije probleme), zadržava distancu i ne želi u njih ulaziti. To se lijepo pokazalo u Izvješćima u napetku. Na primjer, konstatira se da “mediji u Hrvatskoj pišu o manjinama kao o stranim tijelima a ne o integralnom dijelu hrvatskog društva”; “za javni diskurs je karakteristično da nitko ne postavlja pitanje tko jest odgovoran za kaznana djela za koje se optužuju Ante Gotovina i drugi hrvatski generali”; “konflikt interesa se u Hrvatskoj slabo razumije” itd….itd…

Takav stav Komisije doduše djelomično opravdava to da u Hrvatskoj – koja je još uvijek orijentirana na ostvarenja slobode, nezavisnosti i suvereniteta pa se veličaju uspjesi i dostignuća umjesto da se uočavaju i ispravljaju greške – ekonomija i biznis malo koga zanimaju.

Jer – recimo to otvoreno – malo tko ima pojma o tome tko je Valdis Dombrovskis i kako je i čime zradio svoj ugled i reputaciju pa ga zato nitko nije pitao može li nešto od svojih iskustava s Latvijom preporučiti Hrvatskoj. Najmanje se to moglo očekivati od medija koji ekonomska pitanja i tako obrađuju katastrofalno. Ne čudi dalje niti do da se onda i Komisija mora ovako pasivno postavljati prema Hrvastkoj, ali to ne može opravdati njen cinizam.

Najgore će biti kada dođe momenat da Komisija odluči što s Hrvatskom: pustiti da ode u stečaj ili grčki scenario (nadam se da se slažemo da su izgledi da se on izbjegle sada već tek teoretske naravi). Ja se priklanjam onima koji tvrde da bi i za Grčku bilo bolje da je otišla u stečaj (tzv. “argentinski scenario”). Jer tada bi se svi ti problemi koje nabraja Komisija u gore opisanom izvješću vrlo brzo riješili, takorekuć preko noći. Ali za investore u hrvatske obveznice je bolji grčki cenario – dokle god EU bude stajala iza Hrvatske sa svojim garancijama – isto kao i kod Grčke.

Dakle grčki scenario je mnogo izgledniji.