Ove pojave je još u 18-om stoljeću opisao Adam Smith u svom djelu „Bogatstvo naroda“ a skraćeni sažetak je ‘nevidljiva ruka tržišta’…
Naši ekonomisti i mediji pa potom i političari se tome čude kao pura dreku i konstatnto izmišljaju programe, propise i pravila kako bi pobjedili tržište i jedini razultat koji ostvare je ovaj koji danas imamo… potpuna propast gospodarstva
Jedini način na koji možeš pobjediti tžište jest ulaganje u znanje, tehnologiju i inovacije sve ostalo je bacanje para u bunar
Najbolji primjer je naša brodogradnja u 20godina uložili smo 20mlrd kn naših novca u tu djelatnost …I koliko je posto tog novca uloženo u znanje, tehnologiju i inovacije?

Dakle, još još nismo pomakli od 1920. godine…tu smo negdje.
A tragedije…

Još dok je gospodin Frangeš bio živ već se 150 godina znalo o kakvim je zabludama riječ. Stoga je tužno što se gospodin Frangeš nije uspio izdići iznad razine sitnog provincijskog bedačeka. Tragično je što se danas, 250 godina nakon rasplinjavanja prastarih merkantilističkih zabluda nađe novinar, i to Poslovnog Dnevnika, kojem osnovne stvari o ljudskoj kooperaciji nisu jasne. A gdje bi ih i naučio? Na satovima marksizma?
Ono što je gospodin Frangeš hotio kasti, a da prije toga nije niti pokušao razmisliti o onome što govori je slijedeće: nije ispravno to da slavonac puno lakše uzgaja žito od otočana, a ni to da otočan puno lakše uzgaja masline i lavandu od slavonca. Možda se gospodin Frangeš htio založiti da otoci i Dalmatinska Zagora postanu žitnica Kraljevine SHS? Možda je slavonija trebala biti ribarnica i najveći proizvođač Dingaća u Kraljevini? Možda bi bilo dobro za sve kraljeve podanike da se na tržištu prodaje skupo i nedostupno otočko žito umjesto jeftinog i dostupnog slavonskog? Trebamo li zabraniti traktore, gnojiva, sjemenske sorte, zaštitna sredstva i svu ostalu tehnologiju kako bi omogućili seljacima sa konjskim plugovima da prosperiraju? Trebamo li kupovati puno skuplje proizvode samo zato što ih proizvodi naš neefikasni trut? Ne bi se od takvog posla kruha najeli. U svojoj merkantilističkoj zaslijepljenosti Frangeš nije razumio da je slavonsko žito jednako konkurent otočkom kao i američko. Merkantilisti i kolektivisti su uvijek bili protivnici podjele rada i ljudske kooperacije kao takve. Ne sviđa se njima kada orkestar ne svira onako kako oni dirigiraju.
Još kada bi i novinari Poslovnog Dnevnika probali barem malo razmisliti o onome što pišu, gdje bi sreći bilo kraja?