Porezi se povecavaju zbog toga sto se ekonomska baza iz koje vlada crpi novac smanjuje. Ne zato sto Slavko Linic ima potrebu da terorizira ljude. Kada se broj onih koji pune proracun smanjuje onda se proracunske potrebe mogu zadovoljiti samo ako se povecaju porezi. Dok god rizici zaposljavanja i investiranja u Hrvatskoj ostanu visoki ekonomija ce se smanjivati i porezi ce rasti.
Unemployement benifites je instrument kojim se smanjuju rizici zaposljavanja. Ako postoji fond iz kojeg se isplacuju otpremnine, poslodavac ce biti puno skloniji zaposliti ljude nego kada sav trosak otpremnina pada na njegova ledja. Uplacuju svi, a koriste ih samo oni koji izgube posao. Tako se skida dio rizika sa ciklicnih sektora koji su po pravilu privatni(drzavni zaposlenici rijetko gube posao). Manje rizika znaci vise zaposljavanja i vise investicija.
Ako podjemo od vase pretpostavke da ne treba raditi nista na smajivanju rizika poslovanja dok god se ne uspostavi kvalitetan pravni sustav i javna uprava bojim se da ce biti kasno za bilo kakav oporavak.
Uvijek postoji opasnost da vlada nenamjenski potrosi novce iz fonda i da otpusteni radnici ne dobiju otpremnine za koje su uplacivali u fond. Medutim, mislim da je vjerojatnost da vlada neisplacuje novac iz fonda za otpremnine jednaka vjerojatnosti da ne isplati mirovine. U oba slucaja politicka steta za takvu vladu bi bila nepopravljiva.
Problem da se ovo uvede u Hrvatskoj proizilazi prvenstveno iz cinjenice da radnici u privatnom sekoru, koji su najizlozeniji gubitku posla, nemaju svoje prestavnike. Kvazi sindikati koji postoje u Hrvatskoj stite iskljucivo neradnike u drzavnim institucijama i firmama. Takvi nemogu izgubiti posao i ne pada im na pamet da uplacuju u ovakav fond.
Štef pita premijera:
‘Gospo’n premijer, a tko je smislio ove gospodarske mjere – političari ili znanstvenici?’
Premijer:
Mi, političari.’
Štef:
‘I mislio sam da je tako.
Znanstvenici bi cijelu stvar prvo isprobali na majmunima.’