Optima Telekom je do sada kolocirao svoju opremu na više od 200 lokacija u Hrvatskoj pokrivši pri tome više od polovice ukupnog broja postojećih priključaka. Za takvo širenje dostupnosti usluge bilo je potrebno uložiti milijune kuna ponekad u izgradnju novih (izdvojenih) centrala, a ponekad uređivanje prostora u sklopu postojećih centrala u vlasništvu Hrvatskog telekoma. Te lokacije je potrebno povezati s centralnom mrežom Optima Telekoma što je pak daljnji trošak razvoja Optimine mreže.

No osim troškova uređenja i povezivanja postojeće lokacije generiraju i mjesečne troškove. Tu su struja, najam prostora, cijene međugradskih veza na nekim lokacijama, ali i plaće zaposlenika kao i svi ostali financijski rashodi radi kamata na kredite koji su podignuti kako bi ovakav razvoj uopće bio moguć.

U Hrvatskoj postoji više od 2.200 centrala koje bi trebalo pokriti s uslugom no broj korisnika na njima nije proporcionalan. Naime trenutnih 200 lokacija na kojima Optima Telekom pruža uslugu pokriva više od 50% priključaka dok preostalih 2.000 lokacija pokriva manje od 50% priključaka. To pak znači da se kod preostalih 2.000 lokacija radi o relativno malim centralama s malim brojem korisnika spojenih na te centrale što opet znači da bi plaćanje mjesečnog najma, međugradskih veza i svih drugih troškova bilo skuplje od moguće zarade na tim centralama s obzirom na postotak korisnika koji bi eventualno uzeo uslugu Optima Telekoma.

Iz tih razloga nije za očekivati da će u bliskoj budućnosti biti moguće investirati u proširenje dostupnosti na područja na kojima se nalaze centrale sa svega nekoliko stotina korisnika osim ukoliko se, kao i u drugim djelatnostima gdje ne postoji financijski interes ulagača (povezivanje otoka, poljoprivreda), ne krene s državnim poticajima. Prepušteni isključivo zakonima tržišta svi operatori mogu se ponašati isključivo u skladu tržišnih zakona te bi bilo nerealno očekivati bilo što drugo.