ovo dole drži ono što sam napisao za koliko prodamo ceste za toliko ćemo se nanovo zadužiti

(13.10.2014)

Grčić najavio mogućnost novog kredita Svjetske banke

Još malo o monetizaciji čiji će rasplet po mom sudu imati veliki utjecaj na tržišta kapitala, ipak se radi o jako velikoj količini novaca …

Svaka računica o tome što će se dogoditi za 30 godina nema velikog smisla jer jako mala greška u početnim parametrima dovodi do jako velike greške ukupnog izračuna. Zato ovo pitanje bez imalo emocija treba promatrati s gledišta rizika.

Svako razduživanje smanjuje rizik, odnosno volatilnost jer smanjuje polugu. Šteta od mogućeg defulta države (kojoj se pribraja dug promašenih investicija u autoceste) u budućnosti mnogostruko nadmašuje eventualni gubitak zarade u budućnosti.

Zamjena duga za equity je ono što visokozadužene države (poduzeća) moraju i trebaju raditi.

Kako u slučaju monetizacije nije klasična zamjena duga za equity, obje strane se žele dodatno zaštiti… koncesionar od smanjenja prihoda, a država želi imati dio udjela u zaradi. Postavlja se donja i gornja granica i time se dijeli rizik. Najnormalnija stvar.

Ako ima ljudi koji smatraju da mogu izračunati da će u budućnosti biti jako profita po autocestama, nema druge nego “put your money where your mouth is”.

Sindikati su izmaštali da država izda obveznice na domaćem tržištu i time otplati inozemni dug po autocestama, mogu samo reći… genijalno. Umjesto toga država treba “zavaljati” za cash autoceste svim ovim hrvatskim građanima koji se razmeću brojkama koliko autoceste vrijede.

One vrijede koliko je netko na tržištu sa živom lovom spreman dati za njih, a ne koliko je netko izmaštao… tako to ide u kapitalizmu.

Super je to RealBear, ali HR gradjani vole kolektivni rizik = NEodgovornost te bez pokrića i van ikojeg konteksta visoko mišljenje o sebi, jenostavno smo u svemu NAJ-NAJ-NAJ.
Individualno su apsolutno nesposobni za preuzimanje inicijative, rizika i odgovornosti sve dok ne dođe fizički opstanak u pitanje.
Iz navedenog slijedi:
1. uspjeh referenduma protiv monetizacije
2. propast monetizacije
3. daljnje malo ubrzanje prema grčkom scenariju
4. apsolutna privatizacija svega što je “NAŠE” kad kao i Grci dobijemo prinudnu upravu za par godina.
5. burza, na burzi budu atraktivne samo turističke dionice i potencijal njihovih balona.

Hm, možda bi bilo dobro da ipak, makar stidljivo, pobrojimo neke pozitivne pomake koji su ostvareni zadnjih godina:
– ušli smo u EU, zbog čega je masa privatnih firmi dobila priliku natjecati se na tom velikom tržištu, neke i prilično uspješno
– turizam nam raste (koliko toliko) i u njega se ulaže solidan novac
– izvoz raste (također ne puno, ali ipak)
– privatizirano je Croatia osiguranje (po mom mišljenju ovo je veliki uspjeh vlade, pogotovo s obzirom na kupca)
– riješena je brodogradnja, u koju se više ne mora pumpati javni novac.
– u javnosti se počelo ozbiljno raspravljati o potrebi za smanjenjem potrošnje, reformama javnog sektora itd. o ovim temama se prije 6-7 godina nije ni govorilo. danas se o tome vrlo ozbiljno govori. dakle stvorena je kritična masa koje ranije nije bilo.
Eto, moje 2 lipe. [emo_smijeh]

ovi sindikalci rade godinama gluposti kao i ova vlada.Tko u čiji rog puše..
monetizacija mora proći jer je to trenutno najbolje rješenje i otvara se prostor za daljnje djelovanje ..
iz jamerike stižu poruke za uskori posjet mmf i dolaze njihovi poreznjaci ..
ovi da ostanu na vlasti slušati će:sad/eu/njemačka/mmf
to im je jedina šansa da ostanu ponovo na vlasti

Naravno da se ne smije promatrati što će biti samo s monetizacijom, nego što će se uraditi s lovom od monetizacije.

Prvi uvjet da uopće možemo pričati što će biti s lovom je da se dobije dobra ponuda, kada dobra ponuda dođe onda se referendum (ako je uopće ustavan) treba održati skupa s predsjedničkim izborima da dobije na težini brojem glasova.

Dakle, lova na računu države znači da se može još jače razdužiti i povoljnije refinancirati. U deficitu države trenutno kamate iznose 10 milijardi kuna (bez kamata i nameta po autocestama) i svako rezanje tog troška je najbolja stvar koja nam se trenutno može dogoditi. Treba refinancirati ne samo dug države nego i javnih poduzeća kojima je država jamac, dok nam gospon Draghi daje tu mogućnost.

Sekundarni efekt, od kojeg bankari iznimno strepe, je da će potpuno presušiti glavni izvor plasiranja bankama i OMF-ovima a to su trezorci, državni krediti i obveznice.

To dovodi do smanjenje kamatnih stopa gospodarstvu i građanima, jer ako se neke banke potpuno razduže prema maticama (a vidjeli smo da im nije ostalo baš previše za razdužiti se) uzet će im tržište druge.

Znači treba ići trostruko da bi se pojačali efekt, svaka stavka pojačava učinak ostalih:
– monetizacija
– razduživanje i refinanciranje
– oštro rezanje deficita države

Izvrsno, ali prekompleksno za bilo koju našu političku garnituru.

p.s. gušt je čitati vaše postove.

i kaj sada
ameri rone 6% a njemci 10% u mjesec a Crobex 5% u 2 tjedna,nafta roni
znam kaj bute rekli da je to prava prilika za kupnju
samo dali sada ili na 1865 ak i to ne pukne

Hvala kolega, nije prekomplicirano… nego tko to napravi gubi izbore. Stjecajem okolnosti, višegodišnjim podmićivanjem birača i dijeljem prava za kojih se nema novaca stvorio se veliki broj ljudi kojima ništa od gore navedenog ne odgovara.

Ali kako ovi koji stvaraju dodanu vrijednost (iako ih ima puno manje nego ovih koje hrane) mogu lako otići u inozemstvo i stvarati za mirovine njemačke starčadi, ja još vjerujem da će razum pobjediti.

Osobno sam protiv monetizacije, to što će napraviti strani koncesionar možemo i mi. Ali ne ova ekipa, oni su history.
Osim toga ova ekipa misli profućkati te novce koje dobije, tako da priča o nekakvom razduživanju uopće ne drži vodu. Cijela priča je u funkciji odrađivanja mandata do kraja pod svaku cijenu od strane ove ekipice.
Osim referenduma protiv monetizacije autocesta treba nam i referendum zabrane novog zaduživanja osim eventualno još jednog reprograma duga jer su trenutno povoljne okolnosti. I nakon toga the end što se tiče zaduživanja.
U suprotnom svi vi skupa ćete u Hrvatskoj raditi za max 300 eura a penzići će biti morati biti sretni i sa 100 eura.
I biti ćete eu-ropski kinezi, imho.

Zbog spread-a na kamate mogući koncesionar ima dugoročnu dobit (bolje upravljanje je tu samo manji dio), a država trošak tih kamata mora uzeti nekom drugom da deficit proračuna ne eksplodira.

Što se tiče politike nultog deficita ili čak suficita države, bojim se da ćemo morati pričekati da biologija i vrijeme odrade svoje. Naime, kako se poslije 2. svjetskog rada do negdje 1955. rađalo oko 90.000 ljudi, a oni su sada uglavnom svi u mirovini i predstavljaju udar na zdravstveni sustav brojke su prilično jasne.

Ako se na to dodaju troškovi rata i prijevremenog umirovljena branitelja, bojim se da se može apelirati samo na razum najvećih potrošača proračuna jer su skupa najjača politička sila u državi.

Zdrav razum kod nas ne vrijedi. To je apstraktna kategorija za sve polit. garniture.
Nego ima li tko iskustva kako se ponasala i ponasa burza u Rumunjskoj i Bugarskoj u slicnim okolnostima? Oni su, navodno, s nama u ravnini ili tu negdje?