Onaj tko je preživio i ako je usput još i zaradio svaka čast!
U brlogu je uvijek bilo lipo.[emo_smijesak]
rekao bih vrlo kratko – dok se ne skupe potpisi za referendum za zaustavljanje koncesije naših autocesta, a to će biti vrlo brzo [emo_smijesak]
[/quote]
Ja mislim da svaka sljedeća inicijativa za referendum gubi na popularnosti. Narod se kod nas lako umori od takvih stvari. Skupili su se potpisi za par referenduma, ali za svaki sljedeći bit će sve teže. Nisam siguran da će ova ekipa uspjeti…
BTW, zanimljivo je da nitko od medija nije u stanju (ili ne želi), objasniti narodu da se autoceste i daju u koncesiju upravo zbog tih koji urlaju protiv koncessije. Ta lova će ići za njihove plaće, ne za moju.
[/quote]
Skupit će i više nego dovoljno potpisa, nažalost.
Hrvati su kolektivno još debelo u socijalizmu. Privatno kao pojedinici već dugo se ponašamo debelo divlje-kapitalistički (krediti u 80-im za vikse i stanove koje je pojela inflacija, prije toga bauštela trbuhom za kruhom…). Ali na kolektivnoj razini smo komunjare kakvih nema jer ipak još većini netko u obitelji radi u državno-javnom sektoru, a nitko se ne želi odreći te sise…
Monetizacija se kao vrući krumpir ostavlja sljedećoj vladi koja u redovnim izborima dolazi na vlast. Kako će burza reagirat na to, ne znam.
rekao bih vrlo kratko – dok se ne skupe potpisi za referendum za zaustavljanje koncesije naših autocesta, a to će biti vrlo brzo [emo_smijesak]
[/quote]
Ja mislim da svaka sljedeća inicijativa za referendum gubi na popularnosti. Narod se kod nas lako umori od takvih stvari. Skupili su se potpisi za par referenduma, ali za svaki sljedeći bit će sve teže. Nisam siguran da će ova ekipa uspjeti…
BTW, zanimljivo je da nitko od medija nije u stanju (ili ne želi), objasniti narodu da se autoceste i daju u koncesiju upravo zbog tih koji urlaju protiv koncessije. Ta lova će ići za njihove plaće, ne za moju.
[/quote]
Skupit će i više nego dovoljno potpisa, nažalost.
Hrvati su kolektivno još debelo u socijalizmu. Privatno kao pojedinici već dugo se ponašamo debelo divlje-kapitalistički (krediti u 80-im za vikse i stanove koje je pojela inflacija, prije toga bauštela trbuhom za kruhom…). Ali na kolektivnoj razini smo komunjare kakvih nema jer ipak još većini netko u obitelji radi u državno-javnom sektoru, a nitko se ne želi odreći te sise…
Monetizacija se kao vrući krumpir ostavlja sljedećoj vladi koja u redovnim izborima dolazi na vlast. Kako će burza reagirat na to, ne znam.
[/quote]
Evo, vidim da nije još sasvim jasno ni je li udruga uime obitelji skupila dovoljno potpisa za referendum o izbornom zakonu. Dakle, narodu je već pomalo dosta toga. A za još jedan referendum o autocestama će biti još manje interesa. Tako da bi tu moglo biti nategnuto nategnuto. Pritom ne sumnjam da je narod načelno protiv monetizacije, već mislim da se već zasitio aktivizma.
Puno hvala kolegama na lijepim riječima i što se sjećaju kako je to nekad bilo, sad su druga vremena i neki drugi “klinci” ali naučiti će i oni ili će napustiti tržišta kapitala.
Zašto sam digao target na 3000… ja stalno radim razne monte-karlo simulacije gdje se “igram” s vjerojatnostima i prinosima i kad uočim veliku asimetriju između očekivanih gubitaka i dobitaka onda donosim odluku.
Kako su veliki igrači bili masovno overweight dionice 2007-2008, tako su sada još masivnije underweight. Ja pratim trag novca i gledam brojke, a medije i analitičare uzimam s contariran strane, te kalibriram pozicije u skladu s tim. Treuntno su svi krcati cash-a, postoje zdravi sektori ekonomije i imamo suficit platne bilance, a unatoč tome u medijima i od strane bankovnih analitičara i nazovi nezavisnih stručnjaka crnilo kao da će sudnji dan sutra.
Zaključak? Nisu u dionicama.
Več prije sam rekao da je ukupna hrvatska ekonomija toliko mala i beznačajna da osobno ne radim neki veliki stock-picking. Uzmimo trenutno najpotentniji sektor, tj. turizam… nije moguće dugoročno da samo turizam raste, u mikro ekonomiji poput naše to se mora preliti i na druge sektore. Ako ništa drugo nego preko viška cash-a koji ne zna što bi sa sobom.
Uzmimo najgori sektor, građevinu… Statistički je nemoguće da imamo ukupno 60.000 tisuća zaposlenih i nezaposlenih manje, a da barem pola tih ljudi nisu građevinari bauštelci na radu u inozemstvu.
Znači ulazak u EU “čisti” višak radne snage tamo, a i sposobnijim građevinskim firmama omogućuje izvozne poslove. Kad to spojimo s očekivanim investicijskim boomom u turizmu, ja osobno vidim potencijal za rast prihoda i profit preživjelih poduzeća u sektoru. Tj. reversion to the mean.
Target CROBEX od 3000 mogu lako “očekivati” jer se mogu lako zaštiti od eksternih rizika tipa dizanje kamatnih stopa u US, jačanje dolara u odnosu na euro, slom burze, balon burze. Dapače, ako se dogodi kakava značajnija volatilnost i urušaj, zbog poluge ja ću zaraditi za red veličine više nego što izgubim tu ako CROBEX-u padne na recimo 1300 zbog eksternih razloga.
Od internih rizika unutar Hrvatske se ne mogu zaštiti, a u slučaju da ocijenim da će prikriveni klepto socijalizam i klijentelna redistribucija pobjediti još jednom nad razumom (tj. da se zakonom zabrani monetizacija) bez imalo oklijevanja ću povući sva likvidna sredstva iz Hrvatske.
Medvjede jel postoji kakva mogućnost refinanciranja kvalitetnog u slučaju da miniraju monetizaciju?
tobožnji dvoznamenkasti rast izvoza je zapravo na razini “statističke greške”
Dvoznamenkasti rast izvoza bio samo statistički, pravi rast svega je 3,8 %
Medvjede jel postoji kakva mogućnost refinanciranja kvalitetnog u slučaju da miniraju monetizaciju?
Pa mogli bi opet dobiti malo manju kamatu nego što trenutno plaćaju, ali to pojede rast tečaja dolara.
Ja očekujem barem 2.5% razlike (3-3.5% u odnosu na 5.5-6%) tj. direktne štete u slučaju propasti monetizacije, jer onda svi znaju da moramo posuditi ne pitajući za cijenu.
Postoji i efekt da će se država opet morati zaduživati doma, a bankari to kao jastrebovi čekaju i time na neodređeno vrijeme odlažu pad kamatnih stopa poduzećima i građanima na novoodobrene kredite.
Ono što ljudima nikako ne ide u glavu je oportuni trošak koji imamo ako nastavimo i dalje veliki dio nacionalnog dohotka redistribuirati prema cestama.
Znači trostruka šteta.
Ako je rast izvoza bio na razini statističke greške, a uvoz sumanuto raste… kako objasiniti da je ukupno razduženje kod kreditnih institucija palo za 9 milijardi, ukupna štednja povećana 9 milijardi na godišnoj razini.
A neto vanjski dug (bruto – devizne rezerve, inozemna imovina OMF-a, i ovu siću što su pokupovali po Sloveniji, Srbiji i Bosni…) s podacima za kolovoz se urušava.
Otkud dolaze ti novci, padaju s neba [emo_smijeh]
1.vele da ceste ionako nisu naše jer su kredite dale strane banke pa sada ne možemo vraćati kredite pa je potrebna monetizacija.za onoliko novaca koliko ćemo
dobiti vjerojatno ćemo se za toliko ponovo zadužiti jer je novac sada jeftin
2.jednom je g.ljubo jurčić rekao da i ti euri u HNB-a (koji su pohranjeni pitaj boga gdje) isto nisu naši ili nešto u tom smislu.
svako poštovanje realbear pisanje je u redu i sve stoji ali nema se kome vjerovati u ovoj državi.
3.realna opcija je kontroling od strane EU i MMF koji će nam odrediti ono što
treba i onda ču vjerovati da počinju reforme.
Ukupno sagrađene autoceste su po svim ekonomskim parametrima debelo promašene investicije. Nastavak redistribucije novca prema njima (u bilo kojem obliku) je “throwing good money after bad”. Pitanje je samo koliko ćemo uspjeti smanjiti štetu, monetarni “prozor” koji nam je Draghi dao neće vječno trajati.
Zašto ceste nisu “naše”?
Uzmimo mladi bračni par koji je kupio stan u Zagrebu 2007. po 2400 eura m2 u kao malo boljem kvartu. Cijena je pala 30%, a oni su uspjeli otplatiti samo 10% glavnice. Imaju veći dug nego što im imovina vrijedi, a to se zove dužničko ropstvo a ne vlasništvo nad imovinom.
Kako se ne mogu refinancirati bez da nadoknade razliku između duga i tržižne vrijednosti stana + 15% pologa, jedino pametno što mogu napraviti je da odsele u inozemstvo, a stan iznajmljuju dok ne uštede dovoljno da otplate kredit u potpunosti.
Kako se država ne može iseliti da izbjegne dužničko ropstvo mora iznajmiti, štedjeti te pustiti da ljudi koji su preživjeli ovu krizu (i time dokazali da znaju) nastave raditi. Ali ne može se pustiti te ljude da rade ako ih se “kolje” s porezima i nametima koji odlaze na financiranje duga.
Moja je špekulaciji da su Amerima naše autoceste jako bitne (a mogu i zaraditi jer im je trenutno kamata 0%, pa imaju samo oportuni trošak dok promet za 5-6 godina dovoljno ne naraste) i da će dati ponudu koja se ne može odbiti.
Kad je riječ o autocestama, mene kao korisnika zanima i hoće li mi cestarina poskupjeti ako se monetiziraju. To je pitanje koje zapravo zanima većinu građana. Ako dajemo prirodni monopol u ruke privatniku, i to strancu, ljudi se pitaju koliko će on derati na cijenama. Ako postoji opravdan strah da će cijene rasti, tim više će ljudi biti protiv monetizacije.