Zmrklić?
Hoćeš reći da ti tvoji Ameri znaju što će se i kad dogoditi?
Svaki dan čitam nekakve analitičare na business-u, koji pogađaju kretanje cijena kao cigina djeca vrijeme.
Jedno kaže da će biti kiša, a drugo da će biti sunce i uvijek jedno pogodi.
I zašto misliš da bi se mi mogli oporaviti kad i Ameri?

Ja sam samo dao mišljenje, isprike, svatko nek odluči za sebe. Za dizanje crobexa mora postojati generalna pozitiva, inaće će svako dizanje crobexa samo značiti iskrcaj na malo višem nivou. Sve je IMHO naravno.

Pitanje je samo jedno što znači oporavak burze. To treba definirati.

Ako dionica sama po sebi nije pogodna za kupnju prema osnovnim fundamentalnim pokazateljima, zašto bi je netko kupio.

Evo npr. u Srbiji i Hrvatskoj cijene padaju, sada će velikani foruma reći kako dolazi kataklizma te inflacija rastura sve pred sobom, međutim to je priča za laike i one koji misle da tržište samo raste, da ime firme znači da treba kupiti bez obzira na kojoj cijeni. Stvar je potpuno drugačije. Dionice su bile toliko skupe da to nije bilo normalno, ne sve. One koje imaju iole fundamente nisu pale ni 0,1%. U tome grmu leži zec. Ono što je veći problem, nažalost, nerješiv, je taj da su oni koji su dizali tržište i vikali ide to gore, zamijenili nickove, imena i uz pomoć medija sada viču ide to dolje. I tako u krug.
Kada postoje kriteriji po po kojima se dionice kupuju, onda je sama trgovina “normalnija”, a kada tih kriterija nema onda ne postoje ni limiti niti se zna gdje je vrh niti gdje je dno mnogih dionica. Tako je nažalost i sada.

Fundamenti su svakako marketing za koji bi trebao privuči kupce. Također moram priznati da u ovakvom marketu se uviđa važnost dividende. Firme koje ostvaruju veliku dobit bi trebale ove godine nagraditi dioničare visokom dividendom.

Najgore je što čovjek može u FI-ijima vidjeti je da firma uporno iz godine u godinu zadržava dobit, ne reinvestira je, a dioničari od toga imaju šipak. Govorim o onim dugoročnim investitorima.

To je još zaostatak iz socijalizma (sve ničije-državno je naše) ili tranzicijsko (ako ja imam 51%, puče mi prsluk za ostale i za zakone). Mislim da će se to u skoro vrijem mijenjati, pomalo kao i sve u Hrvatskoj.

Kad pogledam na svoj portfelj, nema tu više dionice koja ne ispunjava skoro sve kriterije, P/B, P/E, Karojevi DCF-ovi i ini pokazatelji (osim gore navedenog problema s dividendom), da nisu ULTRA STRONG buy.
Sad ne znam tko je tu lud, ja što takvo nešto držim ili onaj tko po tim cijenama prodaje…

Aj objasni što želiš reći…ako zadrži dobit (ne isplati dividendu) , po tebi je ne reinvestira (valjda misliš u dugotrajnu imovinu)…onda novac po tebi stoji na žiro računu cijelo vrijeme( suludo) .što znači ne reinvestira.?…ako novac od zadržane dobiti uloži u sirovine ili obrtna sredstva ili ga pak uloži u financijsku imovinu (koja bi joj trebala donjeti financ.prihode u budučnosti) znači da firma svakako zadržanu dobit reinvestira u poslovni proces odnosno manje koristi polugu.
Ukratko ako je dobit zadržana ona se uglavnom uvijek tretira kao reinvestirana u proizvodni proces odnosno biva raspoređena u rezerve društva.

BTW, glavni razlog zadržavanja (dijela) dobiti jest održavanje likvidnosti društva.

To je OK logika. Novac se u svakom slučaju ne gubi, ali veliki dio ostaje neupotrebljen. A, da ne zaboravimo koji je uopće smisao dioničkih društava. U svakom slučaju nije im smisao da rastu u beskonačnost, već da dio dobiti u obliku dividende isplaćuju suvlasnicima tvrtke. Primjer, ADRS gdje se otprilike 10% dobiti isplaćuje u obliku dividende. Mislim da bi uprave i večinski vlasnici trebali više izdvajati za dividendu.

Smisao svakog trgovačkog društva a osobito dioničkog jest da traje dugo, dugo (može se reći i da se tu primjenjuje načelo beskonačnosti premda je to relativan pojam) te da svojim vlasnicima (dioničarima) neprekidno donosi zaradu. E sad polemika je da bi taj dugoročni cilj odnosno misija opstao kao takav (“beskonačan”) nužni su zahvati poput održavanja likvidnosti i solventnosti a jedan od načina jest i zadražavanje dijela dobiti. O tim zahvatima dužna je brinuti uprava društva te ih kao takve predočiti i objasniti vlasnicima(dioničarima) na skupštini društva.

Problem je u našim društvima kad su glavni dioničari, ujedno i menađeri, te oni diktiraju uvjete. Također, oni imaju na raspolaganju mnoštvo načina da isišu novac za sebe, povezane osobe, te one koji eventualno predstavljaju druge veće dioničare, a da ne isplate dividende ostalim dioničarima.