Pusićkin je muž biznismen u Americi, ali odkud Miloševiću 20 milja?

Poslovi s državom?

Rentijerstvo?

Kao izdanak autentičnog hrvatskog kriminalno-privatizacijskog establišmenta, Ivan Domagoj Milošević danas, istini za volju, uživa u ‘plodovima rada’ svoga oca Radenka, jednog od osnivača HDZ-a, koji je izravno odgovoran za privatizaciju Pastora tijekom devedesetih.
Radenko Milošević bio je jedan od onih koji su se u pravo vrijeme zatekli na pravom mjestu. Zajedno s još desetak ljudi 1994. kupio je 45 posto dionica Pastora, iako njihova ponuda cjenovno nije bila najpovoljnija. Predsjednik Hrvatskog fonda za pri(h)vatizaciju koji je prihvatio lošiju ponudu, iako su postojale dvije povoljnije, bio je Ivan Penić, dok je predsjednik Upravnog odbora Fonda u to vrijeme bio Borislav Škegro.

Domagoj Milošević imao je tada samo 24 godine, a direktor tvornice postao je šest godina kasnije kada je otac prenio na njega svoje dionice. Zajedno sa sinom još jednog “velikog” hrvatskog biznismena, Danijelom Šternom, ‘financijskim’ makinacijama posao je većinski vlasnik Pastora i danas ponosno ističe kako je ‘ponosan na ono što se u Pastoru događalo zadnjih desetak godina’ koliko mu je on bio na čelu’. Kako i ne bi kada je plod njegova rada vidljiv u njegovoj imovinskoj kartici koja otkriva da je I. D. Milošević pasionirani kolekcionar nekretnina koji posjeduje 16 stanova vrijednih 20-ak milijuna kuna, poslovne prostore, znatan broj poslovnih udjela i dionica u fondovima i trgovačkim društvima i drugu imovinu, kao i dvanaest garaža, te ‘skromnu’ ušteđevinu od 300-tinjak tisuća kuna i ‘nešto’ eura.
Od kada ga je Jadranka Kosor uvela u politiku, dajući mu mjesto potpredsjednika Vlade za investicije, on se više i ne želi vratiti niti u biznis koji je kažu ekonomski analitičari u velikim problemima.

‘Stručnjak’ poput ministra gospodarstva Vrdoljaka koji nije bio sposoban voditi niti jednu malu tvrtku ili ministra poljoprivrede Jakovine kojem je propala i jed(i)na mala poljoprivredna ljekarna u izrazito agrarnom kraju, i Milošević bi vlastiti biznis koji je prenio na odvjetnike, popravio kada bi opet došao do vlasti. Samo o tome više ne odlučuje ni on, ali ni birači već njegov šef Karamarko o kojem se tijekom unutarstranačkih izbora za predsjednika stranke izražavao vrlo negativno, a danas su čini se zakopali sjekire.
Iako se s vremena na vrijeme u medije plasira poneka teza iz gospodarske strategije HDZ-a, još uvijek nije jasno tko je zapravo osoba odgovorna za nju. Je li to dr. Đuro Njavro koji po svom habitusu nema ništa zajedničko s Miloševićem ili netko drugi, no definitivno Milošević sebe vidi kao onaj tko će je provoditi.
Zato u zadnje vrijeme sve češće i nastupa u medijima tumačeći HDZ-ov plan kojim će, kaže on, vratiti ekonomski prosperitet i standard građanima. U tom Miloševićevom planu najbitniji je već viđeni ‘tržišno-socijalni model sličan onome na kojem se temelji njemački uspjeh, a koji predviđa, među ostalim, smanjivanje poreznih presija, učinkovitu javnu administraciju, promjenu odnosa prema poduzetnicima i obrtnicima’. Jasno, s tipično hrvatskim karakteristikama ‘samoposluživanja’ političara.
I kako onda uopće vjerovati takvom HDZ-ovom gospodarskom planu kojeg tumači osoba čija je zanimacija igranje PlayStationa s djecom i čitanje triju knjiga u isto vrijeme te jogiranje 10 km dnevno. A ako ostane vremena nešto se proda, poput onih 100-tinjak stanova državi, pa tako opet u krug, da na kraju vjerojatno ni sam ne zna što mu je zapravo posao, a što hobi.

Tvornica vatrogasnih aparata Pastor danas je dio Pastor grupe u kojoj udio od 60 posto dionica drži Domagoj Ivan Milošević, sin nekadašnjeg predsjednika Nadzornog i Upravnog odbora tvornice Radenka Miloševića, dok ostatak dionica drže njegovi partneri Daniel Štern, sin bivšeg direktora Ine i HDZ-ovog ministra gospodarstva Davora Šterna, i Janislav Šaban.

Državna revizija pronašla je u ovom slučaju niz ozbiljnih propusta, počevši od klasičnog pogodovanja zahvaljujući kojem su devedesetih stasali tajkuni: HFP nije prihvatio najpovoljniju ponudu za kupnju dionica, ima tu i nedozvoljenog kreditiranja grupe dioničara u režiji poduzeća, kao i neizvršavanja obaveze plaćanja dividende u proračun državi kao suvlasniku. A sada je Miloševićev urgentni zadatak u Vladi upravo punjenje proračuna te Kosor od njega nekim čudom očekuje spasonosno rješenje, bez obzira što je to svojedobno kao poduzetnik na sve načine izbjegavao.

Vrijednost poduzeća Pastor TVA u pretvorbi procijenjena je nerealno nisko na 3,4 milijuna tadašnjih DEM-a, iako revizori upozoravaju da su samo nekretnine i zemljište tvrtke u zagrebačkoj Selskoj cesti vrijedile 1,2 milijuna DEM-a više. Suprotno zakonskim propisima, zanemarene su procjene općinskih vlasti i tadašnje tržišne cijene. Zanimljivo je da je nakon privatizacije ipak prepoznata vrijednost tog podcijenjenog zemljišta u Selskoj – tvrtka Sigma centar u vlasništvu Miloševića i njegovih partnera izgradila je tamo stambeno naselje, a tvornica vatrogasnih aparata prebačena je u mjesto Rakitje pored Samobora.

Vratimo se u turobne privatizacijske devedesete: nakon što je 47 posto dionica prodano radnicima, Fond za privatizaciju raspisao je natječaj za 45 posto dionica Pastora i 1994. godine prihvatio ponudu koja cjenovno nije bila najpovoljnija – paket je prodan grupi od desetak zaposlenika na čelu s tadašnjim direktorom Ladislavom Biškupcem za 1,8 milijuna DEM-a, iako su postojale čak dvije bolje ponude. Fond nije obrazložio zašto je prihvatio lošiju ponudu, iako je po zakonu to bio dužan, a revizori podsjećaju na (ne)odgovorne osobe: predsjednik HFP-a bio je danas gotovo zaboravljeni privatizacijski maestro Ivan Penić, dok je predsjednik Upravnog odbora Fonda bio Borislav Škegro, u isto vrijeme potpredsjednik Vlade za ekonomska pitanja i kasniji ministar financija. U protežiranoj grupi od desetak ponuditelja tada još nije bio Domagoj Milošević, koji je imao tek 24 godine (direktor tvornice postao je 2000, u 30. godini), ali je tu bio njegov otac Radenko, koji je sinu kasnije prenio svoje dionice.

Revizori upozoravaju i na treći privatizacijski grijeh: Pastor je jamčio za kredite koje je ta grupa uzela za kupnju dionica, što je protivno zakonu. I ne samo to: Pastor je na kraju većim dijelom platio dionice grupi novih vlasnika, zbog čega se i zadužio, a tek manji dio dionica plaćen je vlastitim sredstvima novih vlasnika. Kronološki je to izgledalo ovako: grupi oko Biškupeca 1,8 milijuna DEM-a za kupnju dionica od HFP-a posudio je Petar Pripuz, koji se obogatio poslujući s otpadom. No vraćanje pozajmica C.I.O.M.-u preuzeo je na sebe Pastor, plativši ih dijelom iz tekućeg poslovanja, a dijelom zaduživanjem kod kreditora (Ilirija banka i Croatia osiguranje). Zauzvrat je oko 10.000 dionica preneseno na trezor tvrtke.

No iz trezora kompanije u ruke grupe dioničara ponovno će ih vratiti novi direktor, Domagoj Milošević, po čijem se nalogu od 2001. te dionice ponovno pripisuju grupi dioničara, koja se u međuvremenu transformirala. Od nekadašnjih 14 dioničara, većinu su dionica dotad pokupovali Daniel i Dina Štern te Radenko i Domagoj Milošević, četverac koji je 2001. zaključio i ugovor o zajedničkom djelovanju radi preuzimanja kontrolnog paketa. Godine 2002, nakon javne ponude i obiteljskog prebacivanja dionica, Domagoj Milošević i Daniel Štern zajedno su držali 57,7 posto dionica Pastora, a svoje dugove prema Pastoru, koji se vuku od privatizacije i u tom trenutku iznose 5,2 milijuna kuna, otpisuju i rješavaju kompenzaci
Revizijsko izvješće konstatira nadalje da Pastor nije uplaćivao ni u proračun ni Fondu dividende koje su pripadale državi u godinama dobiti, jer je Fond tada imao udio (oko pola milijuna kuna), što je prema zakonu bio dužan. Obrazloženje iz Pastora bilo je da Fond nije na vrijeme tražio novac (!) pa je nastupila zastara. Među direktorima Pastora odgovornim za to kršenje zakona revizori imenuju i Miloševića. A pobrojali su i agilne predsjednike Fonda koji se nisu sjetili naplatiti dividendu: Ivana Penića, Milana Kovača, Tomislava Družaka i Stipu Hrkača.

Zanimljivo je očitovanje Pastora na zaključke revizije: uprava je 2003. za privatizacijske grijehe optužila svoje prethodnike, uz opasku da sadašnji članovi uprave nisu bili sudionici ‘većine opisanih događaja i nemaju neposredna saznanja o njima’. Vraćanje trezorskih dionica većinskim vlasnicima iz Pastora pravdaju nestankom knjige dionica i njezinom rekonstrukcijom.

O privatizaciji Pastora nije puno pisano, no zanimljiv je Vjesnikov članak iz 2000, koji prenosi nezadovoljstvo radnika kojima kasni plaća, dok ih Nadzorni odbor na čelu s Radenkom Miloševićem nagovara da prodaju dionice i 50 posto ispod cijene. Nakon skupštine dioničara, na kojoj su Radenko i Domagoj spriječili ulazak novinara, radnici su konstatirali da neće biti koristi ni od novog Nadzornog odbora, ‘s obzirom na to da su neki njegovi članovi i nečiji sinovi već zauzeli ključna mjesta u poduzeću’.

Je li Pusickin muz investirao sta u Hrvatsku?

Ima li neki link na te njegove businesse?

Protiv ODLUKE o oporezivanju kamata na štednju…su svi u Saboru …

A to je najpravedniji način da bogatiji građani podijele sudbinu krize…

Da li Vam je sada jasno – zašto?

A kojim se to “biznisom” Pusićkin muž bavi i koliko dugo? Čudno kako ne pokrene neki biznis u HRV ako mu žena kaže da HRV fantastično mjesto za investiranje.

Odakle Vesni u par mjeseci 5 milijuna kuna. Još u siječnju je bilo ovako:

“Evo sad, da se nađe, i ponešto podataka iz imovinske kartice naše ‘željezne dame’: vozi fiat 500 iz 2007. godine, ima stan u Zagrebu od 140 ‘kvadrata’, te kuću i zemljište u Sovinjaku u Istri, umjetnina od nekih 300 tisuća kuna, ušteđevine otprilike milijun kuna i redovnu plaću u iznosu 34.927,46 kuna bruto.”

Nije problem što oni imaju, nego što većina spomenutih ne voli ovu zemlju i dokazane su štetočine za ovo društvo! Ispada da to što imaju su stekli uništavajući ovu zemlju i ovo društvo! Samo za čiji interes?

A kojim se to "biznisom" Pusićkin muž bavi i koliko dugo? Čudno kako ne pokrene neki biznis u HRV ako mu žena kaže da HRV fantastično mjesto za investiranje.

[/quote]

Čovjek radi u koorporativnom sektoru u Americi, zašto bi i u što investirao u Hrvatskoj? Može eventualno kupiti dionice na burzi.

A kojim se to "biznisom" Pusićkin muž bavi i koliko dugo? Čudno kako ne pokrene neki biznis u HRV ako mu žena kaže da HRV fantastično mjesto za investiranje.

[/quote]

Čovjek radi u koorporativnom sektoru u Americi, zašto bi i u što investirao u Hrvatskoj? Može eventualno kupiti dionice na burzi.
[/quote]
Interesantno, a u kojoj to korporaciji radi Pusićkin muž, na kojoj pooziciji i koliko dugo? Vi to sigurno znate u detalj pa možete odmah reći kao što ste lijepo iznijeli za Miloševića.

pa investirao je pusićkin muž u hrvatsku. kupio je 2 vile s bazenima između motovuna i buzeta. a di će lova nego na lovu, sad joj je muž naslijedio 900.000 dolara od oca…eto – ko ima, taj ima. ko nema, imat će još manje.