Pitao bih ove bahate prigovarače kako je to dužnik kriv ako mu desetine poduzeća ne plaćaju pa niti on sam ne može platiti svoje obaveze. Gdje je tu njegova krivnja.
Pitao bih ove bahate prigovarače kako je to dužnik kriv ako mu desetine poduzeća ne plaćaju pa niti on sam ne može platiti svoje obaveze. Gdje je tu njegova krivnja.
Njegova krivnja je sto nije razvio konkurentan proizvod ili uslugu. Da jeste ne bi morao raditi sa losim kupcima i ne bi imao veliku kolicinu nenaplativih potrazivanja. Drugim rijecima bazirao je business na rizicnim plasmanima, a ne na kvalitetnom proizvodu.
Sto je proizvod konkurentniji, potrebo je uzeti manje rizika da ga se proda.
Sve, sve, sve – samo ne ono prravo
U cijelom tekstu najzanimljiviji je izraz “dugotrajno blokiranih i insolventnih”. U čemu je razlika? Posebno kod “dugoročno blokirane” firme koja ne samo što nema niti jednog zaposleneika nego također nikakvu imovinu.
I ovo je dokaz da Hrvatska nema tržišnu ekonomiju i vjerojatno je nikada niti neće imati.
Pitao bih ove bahate prigovarače kako je to dužnik kriv ako mu desetine poduzeća ne plaćaju pa niti on sam ne može platiti svoje obaveze. Gdje je tu njegova krivnja.
takvih imate nekoliko % u toj strukturi, ljudi se već javno hvale kako su za.ebali sustav i namazali se love
Pitao bih ove bahate prigovarače kako je to dužnik kriv ako mu desetine poduzeća ne plaćaju pa niti on sam ne može platiti svoje obaveze. Gdje je tu njegova krivnja.
Njegova krivnja je sto nije razvio konkurentan proizvod ili uslugu. Da jeste ne bi morao raditi sa losim kupcima i ne bi imao veliku kolicinu nenaplativih potrazivanja. Drugim rijecima bazirao je business na rizicnim plasmanima, a ne na kvalitetnom proizvodu.
Sto je proizvod konkurentniji, potrebo je uzeti manje rizika da ga se proda.
[/quote]
U nekoj drugoj zemlji, ovdje je siguran plasman jedino državi ili trgovačkim lancima ili krajnjem kupcu, drugo ne postoji.