Okupljanje razbijača

Naslovnica Forum Razno Ležerno… Okupljanje razbijača


gos’n nadbiskup, kako vi gledate na draculu?

mimi ambaye ni mwanafunzi wako [proud]

slonu surla nikad nije odveč teška za nj

mimi ambaye ni mwanafunzi wako [proud]


Ukiwa na hela zako tarehe ikapita, umeingia hasara. Mfumuko wa bei ni mkubwa zaidi ya nchi ambazo ziko kwenye vita [undecid]

Laku noc.

dan
molio bih ako je pop tu da se javi jer mi je potrebno sigurno rame da se izjadam
pofuk
unaprijed hvala

pope pofuk ovde
ste zivi???? ili ste otisli na sastanak kod Vaseg sefa???
molim Vas javite se da znam sta je sa Vama
zabrinut sam sto za Vas tako i za sebe
uvijek Vas
pofuk


zabrinut sam sto za Vas tako i za sebe

Baš čitam jednu misao pa me zanima što vi Pofuk misite o tome

Govoriti o bogu uvijek znači eufemistički govoriti o nama samima, i to tako
da se pojmom “mi” obično očituje naše kolektivno ljudsko pra-iskustvo, bilo
da je to prva vatra u neolitskoj špilji ili pak Pascalov užas od bezgraničnih prostora.
Nema nikakve dvojbe, religija je nastala i još uvijek traje kao potraga čovjeka za
smislenim sadržajima svijeta i kao izraz kolektivnog straha pred nesavladivom
misterijom našeg “okoliša”, te ona utoliko više sa svojim “pastirima” producira
“osjećajnost stada” i ništavnost pojedinca. Drugim riječima, “mi” je utoliko bliže
bogu, koliko je “ja” blisko ateizmu. A upravo na ovom mjestu politika rado i lahko
stupa u savez sa religijom. Naime, „mi“ je uvijek u stanju da nosi jaku političku
emociju, a tamo gdje smo “mi”, tu su i “oni” -“oni” koji se također okupljaju oko
svoga “straha”, čiji stožer također počiva na njihovom “mi”. Tako se načelo „mi“
i „naše“ vrlo brzo pretvara u onaj „opijum za narod“ kojeg svakodnevna politička
praksa koristi, prije svega, za mobilizaciju puka i “remont” političkih sistema.

Kamo onda ide novo globalno iskustvo čovjeka? I koliko je ono uopće novo!?
Podsjetimo se, u znamenitoj pjesmi Konstantina Kavafija Očekujući barbare
pjesnik opisuje stanje u jednom grčkom gradu koji sa strahom očekuje dolazak
barbara. Kada pogranične straže jave da je podignuta lažna uzbuna i da barbarske
najezde biti neće, pjesnik zaključuje: „Pa što ćemo sad bez barbara./ Oni ipak
bijahu neko rješenje“.
Na skoro identičnom principu danas funkcioniraju i instrumentalizirane religije, kako na lokalnoj, tako i na svjetskoj političkoj razini -druga, tuđa, strana, drugačija, neprijateljska religijska pripadnost ipak je neko „rješenje“, pomoću kojeg se okupljaju prvi; da ne postoje Drugi, što bi bilo sa “prvima”.
Drugi sa uspjehom proizvode svoje epske mito-imaginacije – upravo
uz pomoć “prvih” i obrnuto. No, što ako jednog dana otkrijemo da oni Drugi nisu
drugi, tuđi, strani, drugačiji, neprijatelji…!? Kakvo ćemo onda pronaći „rješenje“?
Onda religija prestaje biti uniforma i oruđe puke politike, onda vjera zadobija svoju
autentičnu svrhu – jednostavno otvara se golemi prostor u kojem se nalazimo
samo mi sami i bog, samo mi sami i ništavilo.

Danas vam, predraga braćo i sestre, dolazim kao pastir, nosim vam Radosnu vijest evanđelja.



zabrinut sam sto za Vas tako i za sebe

Baš čitam jednu misao pa me zanima što vi Pofuk misite o tome

Govoriti o bogu uvijek znači eufemistički govoriti o nama samima, i to tako
da se pojmom “mi” obično očituje naše kolektivno ljudsko pra-iskustvo, bilo
da je to prva vatra u neolitskoj špilji ili pak Pascalov užas od bezgraničnih prostora.
Nema nikakve dvojbe, religija je nastala i još uvijek traje kao potraga čovjeka za
smislenim sadržajima svijeta i kao izraz kolektivnog straha pred nesavladivom
misterijom našeg “okoliša”, te ona utoliko više sa svojim “pastirima” producira
“osjećajnost stada” i ništavnost pojedinca. Drugim riječima, “mi” je utoliko bliže
bogu, koliko je “ja” blisko ateizmu. A upravo na ovom mjestu politika rado i lahko
stupa u savez sa religijom. Naime, „mi“ je uvijek u stanju da nosi jaku političku
emociju, a tamo gdje smo “mi”, tu su i “oni” -“oni” koji se također okupljaju oko
svoga “straha”, čiji stožer također počiva na njihovom “mi”. Tako se načelo „mi“
i „naše“ vrlo brzo pretvara u onaj „opijum za narod“ kojeg svakodnevna politička
praksa koristi, prije svega, za mobilizaciju puka i “remont” političkih sistema.

Kamo onda ide novo globalno iskustvo čovjeka? I koliko je ono uopće novo!?
Podsjetimo se, u znamenitoj pjesmi Konstantina Kavafija Očekujući barbare
pjesnik opisuje stanje u jednom grčkom gradu koji sa strahom očekuje dolazak
barbara. Kada pogranične straže jave da je podignuta lažna uzbuna i da barbarske
najezde biti neće, pjesnik zaključuje: „Pa što ćemo sad bez barbara./ Oni ipak
bijahu neko rješenje“.
Na skoro identičnom principu danas funkcioniraju i instrumentalizirane religije, kako na lokalnoj, tako i na svjetskoj političkoj razini -druga, tuđa, strana, drugačija, neprijateljska religijska pripadnost ipak je neko „rješenje“, pomoću kojeg se okupljaju prvi; da ne postoje Drugi, što bi bilo sa “prvima”.
Drugi sa uspjehom proizvode svoje epske mito-imaginacije – upravo
uz pomoć “prvih” i obrnuto. No, što ako jednog dana otkrijemo da oni Drugi nisu
drugi, tuđi, strani, drugačiji, neprijatelji…!? Kakvo ćemo onda pronaći „rješenje“?
Onda religija prestaje biti uniforma i oruđe puke politike, onda vjera zadobija svoju
autentičnu svrhu – jednostavno otvara se golemi prostor u kojem se nalazimo
samo mi sami i bog, samo mi sami i ništavilo.

[/quote]
znate sta nemogu se uopce skoncetrirati od uzbudjenja na samo sto se se javili nego Vi ste prva osoba u mome zivotu da me pitala za moje misljenje
puno Vam hvala
hvala Vam najljepsa
pofuk
p.s. oprostite sto je to pod p.s. ali kak ste inace?


kak ste inace?

Pa vidite da nisam baš najbolje kad se bavim ovakvim razmišljanjima [sad]
Vidim da ste vi dobro i drago mi je zbog toga.

Danas vam, predraga braćo i sestre, dolazim kao pastir, nosim vam Radosnu vijest evanđelja.



kak ste inace?

Pa vidite da nisam baš najbolje kad se bavim ovakvim razmišljanjima [sad]
Vidim da ste vi dobro i drago mi je zbog toga.
[/quote]
ah iskreno ja mislim da ste i Vi dobro samo se drzite one da svi VELIKI ljudi kukaju pa i Vi morate da niste dobro a sad sto se tice razmisljanja i sami najbolje znate da ona ponekad odlutaju u neslucenim pravcima
pofuk

da i zaboravio sam Vam napomenuti da Vas moja sekretarica i vise nego srdacno pozdravlja i da Vas ujedno vrlo mnogo cijeni pa me zamolila ako bi mogli ukratko objasniti nesto oko drugog vatikanskog koncila(neznam tocno sto jer sam se totalno zgubio u debati sa sekretaricom neki dan o msvemu i svacemu) ,moze nesto opcenito tek tolko da kad se sutra navece najdem sa njom da budem malo romantican kad vec neznam francuski
merci beaceaup
VOIS pofuk




kak ste inace?

Pa vidite da nisam baš najbolje kad se bavim ovakvim razmišljanjima [sad]
Vidim da ste vi dobro i drago mi je zbog toga.
[/quote]
ah iskreno ja mislim da ste i Vi dobro samo se drzite one da svi VELIKI ljudi kukaju pa i Vi morate da niste dobro a sad sto se tice razmisljanja i sami najbolje znate da ona ponekad odlutaju u neslucenim pravcima
pofuk
[/quote]

Sve je u redu Pofuk, samo sam se malo našalio na svoj račun.
Kao što to vi znate ponekad napraviti.
Vjerujem da ima neke VELIČINE i u tome [smiley]

Danas vam, predraga braćo i sestre, dolazim kao pastir, nosim vam Radosnu vijest evanđelja.





kak ste inace?

Pa vidite da nisam baš najbolje kad se bavim ovakvim razmišljanjima [sad]
Vidim da ste vi dobro i drago mi je zbog toga.
[/quote]
ah iskreno ja mislim da ste i Vi dobro samo se drzite one da svi VELIKI ljudi kukaju pa i Vi morate da niste dobro a sad sto se tice razmisljanja i sami najbolje znate da ona ponekad odlutaju u neslucenim pravcima
pofuk
[/quote]

Sve je u redu Pofuk, samo sam se malo našalio na svoj račun.
Kao što to vi znate ponekad napraviti.
Vjerujem da ima neke VELIČINE i u tome [smiley]
[/quote]
evo stotka pope za ovo jer u ova teska vremena nas samo humor moze odrzati na ovome svijetu
pofuk

New Report

Close