Rusi Todorića nit ne spominju i pričaju kao da je sve gotova stvar. Što i jest. Slijede inekcije likvidnosti da se nastavi poslovanje, naravno da je kreditorima prioritet likvidnost jer bez love staje i proizvodnja i prodaja a to im je najmanje u interesu.Daklem Agrokor će i te kako preživjeti samo sa novim gazdama. Nakon svega ovoga vjerujem da bez parazita koji nam svima pije krv već 30 godina hrvatskom gospodarstvu slijedi bolje vrijeme. A glorifikaciju od strane medija i kukanje za jednim “velikim čovjekom” brzo ćemo svi zaboraviti
Ništa se bolje Todoriću nije moglo ni dogoditi. Uz kamate od 10% i više nikad kredite nebi otplatio. Sad je jednim potezom ubio dvije muhe. Sberbanka će vodit financije a jalni hrvatski puk ima novu, ovaj put rusku, zabavu.
Todorić je totalna lažovč.ina, pa kome je sve on dužan, ni sam više ne zna.
Sve, sve, sve – samo nikad ne ono pravo
U Hrvatskoj čovjeka uvije čudi reakcija običnih ljudi, kako dobro kaže viewer, “puka”. I ovog puta se nemoguće ne prisjetiti uzrečice “Hrvati i ekonomija – Bog i šeširdžija”. Jer, nigdje nisam našao kvalifikaciju da je Agrokor najveća državna firma u privatnom vlasništvu nastala na tipičan hrvatski način.
Drugo, nitko ne spominje da je za veliku kompaniju najvažniji faktor uspjeha njen čelni čovjek. Po onima koji se (ali stvarno!) razumiju u korporativnu upravu značenje tog faktora daleko prelazi 50% i nalazi se u sferi 60 – 80%. Naravno, to je jako teško kvantificirati, ali važnost te materije se ne može prenaglsiti.
Sada se sjetimo Stiva Jobsa ili bolje Emila Tedeschog. Atlantik ne bi doživio ovakav rast i uspjeh da ga nije vodio upravo Emil Tedeschi. Niti bi Agrokor doživio ovakav kraj da ga je vodio netko daleko sposobniji od Todorića.
Sada, nakon što je Tedeschi kupio Drogu Kolinsku morao je – prorirodno – i Todorić kupiti Mercator. Ali, Todorić nije Tedeschi pa tako Agrokor nij nikada postao Atlantic.
Prema tome, to da je Mercator došao glave Agrokoru jasno je i bez dubinskih financijskih analliza.