Velika su očekivanja od gospođe Kolinde . Velika su bila i očekivanja od Zorana Milanovića , pa ništa . I Hrvati iz Srbije su puno očekivali od posjete Ive Josipovića Srbiji . Od toga isto nije bilo ništa .Josipović je bio toliko ponizan prema Tomi Diplomi da je to bilo degutantno gledati . U Subotici je hrvatskoj nacionalnoj manjini puno toga obećao a ništa nije ispunio . Baš ništa , mene bi bilo sramota .Svi oni se bore za fotelje da bi njima osobno i njihovim obiteljima bilo dobro . To je to .

Sve, sve, sve – samo ne ono pravo

Ovi navodi mene podsjećaju na one ideološke kongrese (najavljivane kao poslovna savjetovanja) na koje se dolazilo reći što se željelo čuti, vidjeti i biti viđen. Zato su se na njima svi izjašnjavali protiv dolaska MMF-a i devalvacije a za uvođenje eura.

Ne mogu to dokazati ali vjerujem da većina ovih ljudi zna da će se Kolinda brzo pokazati kao novo razočarenje. Zašto?

Neće pokazati ambicije za napad na glavni problem – dug. Jer to bi značilo utvrditi koliki je zapravo taj dug (poput buhe, stalno skače uvis pa mediji momentalno govore o 260 milijardi kuna). Dalje, mora se utvrditi koliki je održiv dug koji Hrvatska može podnositi (ovaj u sadašnjem iznosu ne može) i što će biti s ostatkom. Porez na depozite a la Cipar?

Izbjegavati suočavanje s problemom smanjenja duga – što se može postići samo defaultom ili dogovorom s vjerovnicima – jest kao reći Blanki Vlašič da trenira skok uvis tako da si oko vrata objesi mlinski kamen.

Daljnji zadatak je izrada plana ostvarivanja primarnog budžetskog suficita. Ako dođe do “bumaranga zastavice” i “pada zastavice”, koliki će “trojka” tražiti da on mora biti? 3% BDP-a kroz nekoliko slijedećih godina? Ili više? Kako to ostvariti (čitaj: kolikoim rezovima u državnom i javnom sektoru)?

Sve to se naravno dešava u vrijeme kada prihodi od turizma (6,7 mlrd) sustižu robni izvoz (7,6 mlrd eura).

Za Kolindu bi bio dobar početak da javno od Branka Grčića zatraži objašnjenje značenja svog upozorenja “Zaboravite tvornice”.

Kod nas su izgleda sve visoke funkcije postale samo sinekura za osobnu korist. Paradoksalno je postojanje funkcije “doživotni predsjednik” koje pravo već obilato koristi Mesić i krčmi proračun svake godine sa preko milijun kuna. Nedavno je tako slavio svoj rodjendan sa 50 ljudi u dva restorana cijeli dan! Sve se bojim da bi tako častio sa svojom mirovinom. Iste beneficije očekuju i Josipovića zato i nije uzrujan porazom…dakle pravo na auto,vozača,dva službenika i preko milijun kuna godišnje. Sramno

Sa suradnicima kojima se okružila tipa Granić Mate…jako ćemo daleko
dogurati…

Kada i tko će konačno razotkriti ferdelju koji se naslikava i prikazuje kao veliki manager kojeg su poslodavci iz njemačke jednostavno istjerali radi totalne nesposobnosti.

pa neka traže to što traže
pofuk

Ma najbolje da zadrzi sve ove kojima se okruzio dr. Ivo. Npr. Tamaru Obradovic Mazal,Dejana Jovica, Sasu Perkovica,Danicu Jurcic Spasovic,Sinisu Tatalovica… Tesko ce Hrvatska dalje bez ovakvih domoljuba.

Ma najbolje da zadrzi sve ove kojima se okruzio dr. Ivo. Npr. Tamaru Obradovic Mazal,Dejana Jovica, Sasu Perkovica,Danicu Jurcic Spasovic,Sinisu Tatalovica… Tesko ce Hrvatska dalje bez ovakvih domoljuba.
[/quote]

A ti si domoljub zato jer se zoveš Frenki, da si se rodio 100 km sjevernije možda bi se zvao Mujo ili Hasan.

Ne meni je nadimak Frankie. Mozes se raspitat po Splitu ne triba mi domovnica. Nomen est omen.

“Zaboravite tvornice” – nastavak

Na upozorenje jednog prijatelja koji čita ovaj forum osjetio sam potrebu dati nadopunu. Naime, on smatra – i u pravu je – da sam, reda i respekta radi, trebao navesti kada je i gdje je ministar Branko Grčić dao ovu izjavu. E pa moram prizati da se više ne sjećam osim da je to bilo ovog ljeta u Splitu. Ali se sjećam uzrujanih reakcija i pitanja poput “Pa kako uvaženi ministar misli da ćemo moći živjeti od friganja srdela i namještanja postelja?”.

Pitanje je dobro (naš narod ima fenomenalnu intuiciju) ali nije potpuno. Naime, na njega se nadovezuje i pitanje kako ćemo otplaćivati dugove, posebno u svjetlu zadatka primarnog budžetskog suficita od barem 3 – 4% tijekom slijedećih nekoliko godina koji će nam postaviti tzv. “trojka”. Jer sada je jasno da će Hrvatska pasivno čekati “bumerang obveznica”, “pad zastavice” i početak “klasike” na bazi pregovora s “trojkom”.

Naime, lako se može naći u poziciji da će morati vraćati više nego što zaradi a konstatirali smo da industriju više nikada neće imati. Dakle neće imati za školstvo, razvoj itd. jer će sve ići na otplatu dugova. A trebat će se moći živjeti samo od turizma i poljoprivede. U feudalizmu je feudalac bio zainteresiran za reprodukciju svojih kmetova i nije dopuštao da poumiru od gladi. Riječju, točno bi iskalkulirao koliko im treba da bi preživljavali. Kako će rezonirati “trojka” ostaje da se vidi.

Naravno, tu sada dolazimo i do pitanja koliki dug Hrvatska može podnositi (engl. sustainable debt) i što će biti s ostatkom.

Tu je Hrvatska u identičnoj situaciji s Grčkom iako u umanjenom mjerilu.
Entuzijastima preporučan izvrstan tekst “Wir sind bereit fuer Verhandlungen” (Spremni smo za pregovore) – intervju s Yiannis Miliosom, savjetnikom Syrize u Wirtschaftswoche-u (wiwo.de).