jel građenje ovakvih zdanja u duhu crkvenog nauka? ne bi li trebala živjeti asketski, sve davati svojoj obitelji, a viškove darivati siromašnima kojih je puna hrvatska i cijeli svijet? koliko bi se djece na filipnima nahranilo od ovog imanja. licemjerno ponašanje.

Redistribucija sredstava građana i poslovnih subjekata glavni je cilj političara. Ta redistribucija ujedno je i najznačajnije sredstvo kojim političari dolaze na vlast, vrše svoju vlast te ostaju na vlasti. Takva redistribucijska politika građanima se opravdava kroz političke ciljeve kojima građani priznaju legitimitet, a državne institucije koje služe redistribuciji sredstava formalno se osnivaju u svrhu zadovoljavanja tih političkih ciljeva. Ti ciljevi ujedno su i osobni interesi građana, trošak ostvarivanja kojih građani žele eksternalizirati, odnosno prebaciti na drugog subjekta. Tog drugog subjekta građani vide u državi i njezinim institucijama, organizacijskim strukturama personaliziranih kroz osobu političara kojem građani daju mandat, ovlast za ostvarivanje njihovih ciljeva, te mu daju u ruke, odnosno prepuštaju svoja prava i resurse potrebne za ostvarivanje tih interesa i ciljeva.

Međutim, država i njezine institucije u pravilu ne ostvaruju interese i ciljeve građana, već takav proces redovito ostavlja građane zakinutima za onaj iznos svojih resursa i svojih prava koje su prenijeli državi, odnosno dali u ruke političara. Iako većina građana tu pojavu brzopleto pripisuje korupciji, pojava o kojoj govorim u ovom tekstu osiromašuje i obespravljuje građane i više od korupcije. Ta pojava ima i svoj tehnički naziv: rentijerstvo (rent-seeking).

**
Rentijerstvo je pojam koji opisuje aktivnost pojedinaca ili organizacija koje nastoje ostvariti ili zadržati postojeće transfere, odnosno redistribuciju resursa, primarno kroz pomoć odnosno intervenciju države. Konkretnije, umjesto produktivnog doprinošenja gospodarstvu zajednice, rentijeri nastoje ostvariti povlastice za sebe manipulacijama na političkom planu. Rentijerstvo je proces kojim pojedinac ili organizacija kroz aktivnosti poput lobiranja ili iskorištavanja povezanosti s državom sebi priskrbljuje prihode veće od onih koje bi mogli ostvariti sudjelujući na slobodnom tržištu. Rentijerstvo je stoga neproduktivna aktivnost, odnosno aktivnost koja trošenjem resursa umanjuje bogatstvo cijele zajednice, budući da rezultira redistribucijom sredstava od produktivnih individua i organizacija ka neproduktivnim rentijerima. Primjeri rentijerstva uključuju spašavanje propalih gospodarskih subjekata, subvencioniranje neproduktivnih individua i organizacija, te donošenje regulacija koje štite neproduktivne odnosno manje produktivne individue i organizacije od produktivnije konkurencije, stvarajući barijere za ulazak novim, produktivnim subjektima koji bi narušili poziciju postojećih.

Rentijerstvo se razlikuje od korupcije samo u jednom detalju: rentijerstvo je legalno, a korupcija nije. I rentijerstvo i korupcija zapravo imaju iste ciljeve i rezultate: oboje su procesi kojima individue i organizacije nastoje ostvariti, te u konačnici i ostvaruju, vlastite interese i dobit kroz političke procese, a na štetu interesa i dobiti ostalih subjekata koji ne sudjeluju aktivno u tom političkom procesu. Međutim, ekstrakcija resursa nelegalnim putem (davanje i primanje mita, pronevjera sredstava i sl.) riskantna je aktivnost za počinitelje takve nelegalne, koruptivne aktivnosti (čitaj: politički akteri gube vlast ako budu otkriveni u tim radnjama), taj rizik od gubitka vlasti značajno podiže troškove ekstrakcije resursa koruptivnim putem, stoga obujam takve nelegalne ekstrakcije u demokratskim društvima obuhvaća samo manji fragment ukupnog bruto društvenog proizvoda (u pravilu samo par postotaka BDP).

Rentijerstvo, s druge strane, uporište ima u legalnoj, institucionalnoj ekstrakciji resursa iz ruku produktivnih građana i organizacija. Naime, institucije koje sudjeluju u tom procesu osnivaju se u svrhu ostvarivanja političkih ciljeva kojima građani priznaju legitimitet. S obzirom da tim institucijama većina građana daje podršku (jer u njima vide ostvarivanje svojih interesa), ekstrakcija resursa putem tih intitucija ne mora se sakrivati od očiju građana, a s obzirom na to svojstvo, količina sredstava redistribuirana tim putem višestruko nadilazi količinu sredstava redistribuiranu nelegitimnim, odnosno nelegalnim putem. U proračun tijela suvremenih socijalnih država redovito se ekstrakcijom slijeva preko 50% BDP-a. Takva ekstrakcija ima uporište u zakonu, pravnom aktu sadržaja kojega unilateralno određuje političko vodstvo države.

Da bi shvatili zašto zakonski okvir omogućuje legalnu ekstrakciju, trebamo imati na umu slijedeće: Iako se prema državnoj imovini ponašaju izrazito neodgovorno, nepovratno rasipaju i uništavaju imovinu države, odnosno političke zajednice, političari se ponašaju iznimno ekonomski racionalno kada su njihovi vlastiti imovinski probici u pitanju. Oni su zainteresirani za redistribuciju resursa samo u onoj mjeri u kojoj ta redistribucija generira prihod njima samima. Također, onda kada političari imaju moć redistibuirati bogatstvo, odnosno oduzeti ga jednom subjektu i dati ga drugom, tada imaju i moć dati to redistribuirano bogatstvo sami sebi. Naposlijetku, postoji više načina na koje je moguće redistriburati resurse, stoga će između svih mogućih izbora odabrati i zagovarati upravo onaj koji najviše koristi samim političarima, neovisno o tome predstavlja li isto najoptimalniju alokaciju sa aspekta šire zajednice.

U političkoj utakmici političari traže partnere koji će ih dovesti na vlast. Građani političarima “prodaju” glasove u zamjenu za specifične političke ustupke, a poslovni subjekti financiraju političke kampanje, također u zamjenu za specifične političke ustupke. To je zapravo suština rentijerstva. Međutim, političar koji ima moć učiniti takve ustupke drugima ujedno ima i moć oduzeti istim subjektima novostečene privilegije, stoga će redovito perpetuirati takav odnos s političkim klijentima, u zamjenu za kontinuiranu političku i financijsku podršku – u osnovi, omogućuje političkim klijentima da uvijek iznova kupuju svoje privilegije, odnosno tim privilegijma on iznova kupuje svoju političku moć iz koje izvire njegova financijska moć.

**

Što više država intervenira, regulira te daje poticaja, to će više rentijera ostvarivati korist na štetu drugih subjekata. Što se više oporezuju produktivni i njihova sredstva redistribuiraju ka neproduktivnima, to više će produktivnih subjekata gubiti motivaciju biti produktivnima, te će nastojati priključiti se golemoj vojsci neproduktivnih rentijera koji žive od redistribuiranih resursa. Količina proizvedenih dobara smanjivati će se, a time će se smanjivati i životni standard cijele zajednice: resursi i proizvodne snage iz produktivnih segmenata društva preusmjereni su u politički, neproduktivni sektor, koji je sve veći i veći, te zahtijeva sve više sredstava, odnosno sve veću redistribuiciju sredstava iz ruku produktivnog sektora. Taj proces sve se više ubrzava jer redistribucija penalizira produktivne a nagrađuje neproduktivne, ostavljajući neproduktivnima sve više resursa kojima će podupirati daljnju redistribuciju, čime se ubrzava padajuća spirala društvenog proizvoda, te dovodi do značajnog siromaštva građana i konačnog sloma socijalne države.

Znam da ćete me opet izbrisati, ali to vam se mora napisati: šugavi Poslovni dnevniče. Kako možete prenositi ovakve komunističke niske udarce? Idite pogledati Dr. Živago i bit će vam puno toga jasnije. Primitivni opančari su preuzeli vlast i kroje mišljenje ljudi, a vi ste dio toga. Sramite se!

Kakve veze imaju društveni aktivizam jedne osobe i njeno imovinsko stanje? Nacikomunističke metode vladanja i agitpropa očito su imanentne ovoj tzv. Vladi i njezinim medijima.
Ne bih imao bilo što protiv činjenice da Poslovni prenosi ovakav pamflet kad bi jednako tako objavio i vijest objavljenu na http://www.udarno.com/u-rijeci-napali-don-slavka-linica-i-ekipu

Poslovni dnevnik, bavi se poslovnom tematikom.

Neka se Jutarnji list bavi žutilom, reketarenjem, neplaćanjem poreza državi, promoviranjem vladajuće garniture.

Ispitaj radije tko je financirao ovakvu snažnu i skupu kampanju “protiv”. Skupo je printanje plakata, podjela promo-brošura po sandučićima, kupovanje medijskog prostora i sl.

ha ha ,najbolje su ove izjave koje plaše ljude sa zazivanjem duhova prošlosti a ne shvaćaju da od previše “demokracije” boli glava,duša i pozadina

@tramell

Lijepo si to elaborirao.
Sada taj cijeli tekst sažmi u 3-5 rečenica.

Inače mislim da rentijerstvo spada u političku korupciju.

Uzmimo za primjet ministra turizma Lorencina.
Kao predsjednik skupštine tamo neke općine izglasa prenamhenu zemljišta u građevno nakon kupnhe iste od strane Nadana Vidoševića.
To je čista korupcija, iako će je u Hrvatskoj imenovati pogodovanjem.
Kada Lorencin namješta hotele Todorićevoj tvrtki u kojo je bivši ministar turizma Ostojić, to je isto čista korupcija, ma kako je netko zvao.

Hrvatska je visoko politički korumpirana zemlja, na svim razinama vlasti.
Jednom kad korupcija ostane sama kao pokretač društva dolazi do sloma cijelog društva.

Po meni je rentijerstvo samo jedan dio korupcije, bez obzira bio on tobože zakonit ili ne. Kad kažem politička korupcija onda mislim i na to da se zakoni donose kako bi se korupcija legalizirala.

A onda tu dolaze građani.
Vidimo nastojanje svih političkih stranaka za ograničavanje referenduma.
Sjetite se kako je Hdz onemogućavao održavanje referenduma.
Sad je izgleda sazrelo vrijeme za narod da kaže političarima dosta. Svi ste isti. Lopuže i prevaranti. Mi odlučujemo.

Milanović će sada intervenirati u Ustav kako bi ograničio referendum.
Ali Referendum o referendumu nikad neće moći zaustaviti. Osim ako uvede diktaturu.
Ali neće ići razbojniče – Zoki.

Gledao sam sinoć na Hrt-u, mislim da je Fokus, argumentacije za (Markićka i novinar Večernjeg) i protiv (Krizmanićka i neki sudac iz Zadra).

Bio je to sukob razmišljanja dvije Hrvatske.
Jedne koja živi na državnim jaslama i koja prosipa političke fraze iz doba komunizma i/ili fašizma kroz zastrašivanje naroda.
I druga, raddna i narodna Hrvatska koja hrani ove prve, koja je koristeći snagu argumenata totalno porazila parazite hrvatskog društva.

Poslije ovog referenduma ništa neće biti u Hrvatsjoj isto.
Tiha većina odlučila je bar nakratko uzeti stvar u svoje ruke.

Čekajte malo, tko je ovdje lud? Divite se navodnom uzimanju vlasti u svoje ruke od strane naroda, a ne uočavate da taj narod predvodi upravo politička stranka/pokret? To što na izborima ta stranka/pokret dosad nije bila/bio osobito uspješna/uspješan ne čini je/ga manje strankom.

Što se tiče tekstova o bogatstvu gospođe Markić, oni su potpuno neprimjereni (a govorim to kao svjetonazorski archenemy gospođe Markić i njenih istomišljenika za koje smatram da u ovim teškim vremenima mogu hrvatskom društvu napraviti nemalu štetu). Da smo mi uljuđeno i uređeno društvo (ili makar da takvim želimo postati), onda bi se ovu akciju medijski pokušavalo diksreditirati na netransparentnosti financiranja njihove kampanje (po čemu su, što bi trebao vidjeti svatko tko nije zaslijepljen, na tragu ponašanja jedne stranke koja je jednako izrugivački odnosila prema istoj zakonskoj obavezi, a za koju se kasnije ispostavilo da je kampanje financirala iz crnih fondova), a ne nategnutim konstrukcijama o nečijem privatnom bogatstvu.

Osobno ne volim miješanje privatne imovine i imovine tvrtke, ne volim opremanje privatnih nekretnina kupovinom namještaja na tvrtku (bez plaćanja PDV-a), a iz ovog pamfletskog teksta, zapravo, nije jasno niti tko je vlasnik imanja niti čemu ono služi. Možda je riječ o imanju koje je kupljeno preko tvrtke u njenom vlasništvu (koje ne služi kao privatna kuća za odmor gospođe Markić), a za potrebe nekakve društvene grupe. Sve o svemu, pokušaj nabacivanja blatom na temelju nekoliko neprovjerenih naklapanja nije nešto čemu bi ijedan ozbiljan medij trebap težiti.

Kud skoro sve novine i televizija tu i poslovni![emo_zloban][emo_ljut]Ni Jaca ne bi mogla bolje[emo_zloban][emo_smijeh][emo_smijeh]

Željka Markić, ili Želi Marke, na engleskom bi bio prijevod imena ”She wants Deutsch mark”

Jučerašnji Fokus na HTVu stvarno je pokazao golemu razliku između onih koji predvode zagovornike i protivnike ovog referenduma. Markićka i Pavičić su im održali takvu lekciju, da mi je ovih drugih čak bilo malo žao. Pa oni ne znaju gotovo ništa o zakonima o pravima istosp. zajednica, a ni kako funkcionira referendumska demokracija! Pa o čemu mi pričamo?! I takvi nam onda govore kako bismo trebali glasati i pokušava ih se predstaviti kao intelektualne i moralne vertikale?!

To samo prikazuje slabost njihovih argumenata i to da se kod takvih osoba sve temelji na tome “ja mislim”, “meni se čini” i sl. Pa onda nije čudo da kao papige ponavljaju da se radi o nekakvoj diskriminaciji i kršenju ljudskih prava, iako nijedan sud nigdje i nikada nije donio presudu da je heteroseksualna i monogamna definicija braka diskriminacija. Ono što zabrinjava je da su neki od njih (ne jučer u emisiji) otvoreno više puta rekli da smatraju da se brak treba dozvoliti pod SVIM uvjetima. A malo razmislite što znači SVE i koriste li tu riječ slučajno. Jer po zapadu već ima svakakvih zahtjeva.

A gospođi Markić stvarno duboki naklon, žena stoički trpi sve ove podvale, izmišljotine i niske udarce i još ima snage za osramotiti one koji misle da mogu poniziti i nju i sve nas koji podržavamo istinsku definiciju braka. Kada bi se kandidirala za predsjednika, imala bi velike šanse. Naravno, to je njena odluka, ali bilo bi vrijeme da dobijemo nekog obrazovanog, pametnog i hrabrog, za koga znamo da će se sigurno založiti za hrvatske interese. Dosta nam je klimavaca koji u svakoj prilici naprave suprotno od onoga što trebaju.