Nema dovoljno prostora da bih napisao sve ono što i kako mislim o ovom izboru. Prvo, gdje i na koji način se može komentirati rad liječnika? Zašto nema u sredstvima javnog priopćavanja mogućnost da se komentira rad liječnika, pa bi tako do izražaja došli i liječnici iz provincije, koji su ovim izborom nepravedno zapostavljeni? Drugo, iz ovog izvješća je vidljivo da se najbolji liječnici nalaze u Zagrebu, Splitu ili Osijeku, što u svakom slučaju ne odgovara pravom stanju stvari. Naime, koliko sam uspio vidjeti samo su dva liječnika iz bolnice u Vukovaru! Kakav apsurd! Osobno sam bio na liječenju u Vukovarskoj bolnici i takav tretman, ponašanje i stručnost liječnika, medicinskih sestara, pa čak i pomoćnog i administrativnog osoblja ne možete naći nigdje, pa se čovjeku učini da se nalazi u nekoj drugoj državi. Treće, obiteljski liječnici u provinciji, nerijetko su u prilici pokazati svo svoje znanje i trud kako bi pomogli svojim pacijentima i oni to redovito čine. Moju obiteljsku liječnicu, primjerice, ne bih dao nizašta na svijetu. Ne zaboravimo, da ti isti liječnici rade u mnogo lošijim materijalnim uvjetima nego njihovi kolege u Zagrebu, Splitu, Rijeci i td. Time ne umanjujem zasluge liječnika koji su u ovom izboru spomenuti, no vi koji ste taj popis donijeli, niste razmišljali da ogroman broj liječnika i medicinskog osoblja općenito, napušta Hrvatsku odlazeći upravoiz provincije. Pitam se, koji bi od liječnika koje ste istaknuli, došao raditi na istok Hrvatske, slijedeći obavezu koja slijedi iz Hipokratove prisege. Vjerujte niti jedan. Dakle, ubuduće objavite u svim medijima način, mjesto i mogućnost komentiranja rada liječnika, pa ćete vidjeti rezultate koji su sasvim drugačiji od ovih, a jedan od kriterija bi svakako trebao biti i broj pacijenata koji pripadaju pojedinom liječniku, pa ćete vidjeti da broj pacijenata koji gravitiraju Vukovarskoj bolnici po prirodi stvari ne može biti isti kao broj onih koje liječe zagrebački liječnici. Točno je i to, da se i ja imam pravo liječiti u tim vrhunskim bolnicama, samo je pitanje koliko života moram proživjeti da dođem tamo na red, ili koliko novaca trebam imati da si osiguram liječenje. I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje. Netko će reći, tko mi je kriv pa živim u Slavoniji, slijepom crijevu Hrvatske. No, da završim: liječnici koji rade u uvjetima za koje su zagrebački, riječki ili splitski liječnici samo čuli, trebaju dobiti odlikovanja za poseban doprinos životu ljudi u provinciji.