Stosta toga se moze, a isprobanih primjera u svijetu ima dovoljno. A za logiku i matematiku treba imati volje i znanja.
Jedino rješenje za financijsku održivost mirovinskih fondova je ZNAČAJNO povećavanje izdvajanja za tu svrhu preko: 1., 2. i posebno 3. stupa.
Za treći stup treba povećati poreznu olakšicu s 12.000 kn na barem 36.000 i uvesti još dodatne pogodnosti.
Za 1. i 2. stup morao bi se uvesti i DOKUP STAŽA, koji bi plaćao sam osiguranik (“Zašto ja npr. ne bi mogao dokupiti sebi 5 godina staža (fakulteti vojsku bi time pokrio).
Ova je država toliko nesposobna da ne zna uzeti ni novac koji joj leži na cesti !!!
JA mislim da najbolje da JA i svi mladi (ispod 10 godina staza) odmah za mirovinu uplatimo BAREM POLA plaće! Na taj način bismo lijepo mogli isfinancirati državu da se još više zaduži i primjenjuje kratkoročne mjere umjesto da počne KREIRATI RJEŠENJA i planirati dugoročno. Mislim u današnjoj situaciji tak i tak ako radiš trebaš biti sretan a pošto si sretan ne treba ti novac jer nije u novcima sve! Uostalom za stan ne možeš ni primirišati kreditima a to je tako i tako samo omča oko vrata (većini građana). Za hranu dok se ima dobro je a kad se nema očito je još bolje jer smo tako i tako “debela” nacija. U svakom slučaju kad imamo tako malo u čemu je problem da nam i to uzmu, kad klečiš na podu svejedno ti je i ako te netko još malo sruši jer si tako i tako već na podu pa niže ne ide!
Da ne bih zaboravio zaključak i razlog javljanja: trenutno izdvajanje za mirovine je defakto za trenutne isplate. Dakle većim izdvajanjem više pokrivamo trenutne rupe. Za 30-40 godina pitanje je kakve će uopće biti mirovine ako i doživimo to a sada bi mi netko PAMETOVAO da je možda dobro veće izdvajanje?!?
Molim da se autor javi i obrazloži detaljno ovaj zadnji zaključak, ukoliko je došlo do nesporazuma ili sam ja nešto krivo razumio da se može objaviti ispravka (svejedno koga).
——————— pocetak citata ———————
Da ne bih zaboravio zaključak i razlog javljanja: trenutno izdvajanje za mirovine je defakto za trenutne isplate. Dakle većim izdvajanjem više pokrivamo trenutne rupe. Za 30-40 godina pitanje je kakve će uopće biti mirovine ako i doživimo to a sada bi mi netko PAMETOVAO da je možda dobro veće izdvajanje?!?
——————— kraj citata ———————
Cek’ malo. U ovom se clanku raspravlja o mogucnostima povecavanja izdvajanja u 2. stup, ne u 1. stup. Postoji vise nacina da se to ostvari, kao sto je autor to i naveo, a da se placa zaposlenika ne mijenja (onaj konacni brutto koji obuhvaca izdvajanje za mirovinsko). Ja bih sigurno bio sretniji da vise izdvajam u 2. stup na ustrb 1. stupa bas zato jer nemam ni 10 godina staza, jer sve sto ode u 1. stup vjerojatno necu ni primirisati. Oni koji su pred kraj mirovine sigurno bi zeljeli obrnuto. Postoji tu jos varijanti ulaganja u 2. stup, npr. kad se blizim mirovini, da se moje uplate ne plasiraju u rizicna ulaganja, tipa dionice, vec u manje rizicna da me pred kraj ne pokopa jos koja kriza, itd… Kao sto rekoh, postoje isprobani modeli, kod nas je ocito sve na pocetku i fiksirano, tj. neprilagodjeno dobi zaposlenika.
Treci stup me jedino moze privuci zbog poticaja drzave i niceg drugog. A i ti poticaji, ako opstanu dugorocno, iskazani u postotku na akumuliranu ustedjevinu 3. stupa, smanjuju se kako prolaze godine. Pa tko voli nek izvoli ako ne zna bolje.