Njemački recept nije za sve

Naslovnica Forum Komentari članaka Njemački recept nije za sve

Forum namijenjen komentiranju objavljenih članaka.

Da li svi možemo postati Mirko Filipović? Ne, zašto. Ista stvar sa Njemačkom. Ne mogu svi biti pobjednici. Njemačka je tu ispala najbolja među najgorima (EU).

Hrvatski ekonomski preporod - reforma.forumhr.com, xreforma.wordpress.com

Zasto ne bi svi mogli biti pobjednici? Ako se natjeces sam sa sobom, uvijek mozes napredovati i biti bolji nego sto si bio ranije. I to svakoga moze uciniti pobjednikom…

Mirko Filipovic je obicni drkadzija u sektoru koji ne stvara nikakvu dodatnu vrijednost (prodavanje magle retardiranim i poluretardiranim masama).

Gospodin Gros je i ovim tekstom potvrdio svoj osrednji rejting. Tekstu fali puno toga, a posebno referenca na kancelara Gerharda Schroedera i Agendu 2010 koja upravo sada slavi deset-godišnjicu. Nije se Schreder tek tako vratio na političku scenu, nego s ciljem da ohrabri SPD.

Što se tiče toga gdje će biti Evropa i Njemačka za deset godina to je već jasno mnogima: Njemačka će okupiti oko sebe one zemlje koje su se uspjele integrirati u njenu izvoznu privredu. Ostali- kud koji, mili moji! To znači raskol duž linije sjever-jug i vjerojatni raspad euro zone.

Gdje će uu tome svemu biti skoro zaboravljeni Balkan (uključivo i Hrvatska)? Odgovor daju Godišnja izvješća EU o napretku Hrvatske: ona ima momentalno 43% BDP-a po stanovniku u odnosu na evropski prosjek i nema ga šanse sustići, posebno imajući u vidu skori stand-by aranžman s MMF-om i sigurno restrikcije, daljnji pad BDP-a itd. – ako ne uspije ishoditi barem djelomičan otpis svog duga.

@ovchica: Ne, ne možemo svi biti pobjednici jer su pravila igre međunarodne monetarne politike posložena na način da je to matematički i logički nemoguće. Izvor problema je činjenica da zemlje nemaju monetarni suverenitet, odnosno nemaju ovlasti izdavati vlastiti novac, već se za “nabavljanje” novca zadužuju kod korporacija u privatnom vlasništvu – točnije, kod banaka. Američki FED je klaster privatnih banaka koji “posuđuje” novac američkoj vladi i za to potražuje kamatu – to u prijevodu znači da oni stvaraju brojeve iz kvantnog vakuuma za koje onda traže još veću količinu tih istih brojeva koje nitko drugi osim njih nema ovlasti stvoriti. To je u SAD-u tako još od 1913. godine!! Na istom principu funkcionira ECB – štoviše, to je izrijekom ugrađeno u Lisabonski ugovor. Novac je u ovim pravilima igre zapravo DUG, i dužni su praktički SVI (uz rijetke iznimke). A taj dug se multiplicira kako privatne banke posuđuju vladama i drugim (manjim) bankama, koje onda taj dug prosljeđuju dalje na nekoga drugoga tražeći od njega kamatu za ono što su im posudili itd itd.

Krajnja posljedica toga je da dug nikada ne može biti vraćen, barem ne na razini čitave ekonomije koju trebamo promatrati kao zatvoren sustav (što ona i jest). Unutar tog sustava mogu postojati oni koji su vratili dugove, ali to onda znači da za matematičku kompenzaciju njihove zarade moraju postojati oni čiji je dug još veći od dugova koje su preuzeli na početku.

Ukratko, sustav na kojemu funkcioniraju ekonomski odnosi koji su izgradile elite SAD-a i zapadne Europe predstavljaju najveću financijsku prijevaru u povijesti čovječanstva. Radi se o klasičnoj piramidalnoj shemi!

Vlade suverenih zemalja su se tijekom 20. stoljeća jedna po jedna odricale monetarnog suvereniteta i izručile najveću moć u ruke privatnih vlasnika banaka kojima ne znamo ime. Nekada je recimo jedna Australija mogla izgraditi čitave mostove i ceste bez generiranja jednog jedinog centa duga, a danas ne možeš kupiti niti spajalicu bez da ti se dug ne poveća. Zašto? Zato jer nisi “ovlašten” stvoriti novac nego svaki postojeći cent koji kola svjetskom ekonomijom ti u stvari nekome duguješ, ti si ga posudio od privatnika koji “stvara” novac i posuđuje ga svima na planetu Zemlji. E sad, zašto su vlade same sebe razvlastile, to su jako dobra pitanja na koja bismo mogli pronaći vrlo interesantne odgovore …

Vrlo malo ljudi ovo razumije, a ove činjenice, premda nisu tajna, nisu nikada bile jasno i glasno izrečene i objašnjene u bilo kojim novinama ili na bilo kojoj televiziji.

Mnogi “stručnjaci” koji nas usrećuju svojim analizama i mišljenjima ovo uopće ne znaju. Budite sigurni, međutim, da ministri financija u čitavom svijetu, kao i ljudi koji vode MMF, ljudi koji sjede u upravnim odborima velikih banaka i kreditnih agencija sve ovo jako jako jaaaako dobro razumiju. Znaju oni jako dobro što rade, ali nitko se ne ubija od napora da to ikome objasni.

Njemačka se ni u čemu ne može usporediti s Hrvatskom pa je onda suviše pisati o tome. Samo jedan ekspresni pregled povjesnih činjenica i stvari su mnogo ako ne sasvim jasne. Njemačka tehnologija razvijena samo u razmaku od 15 godina (1935 – 1945) stvorila je tehničku bazu na kojoj sloni i skoro kompletna današnja tehnologija. Tehnološka superiornost kojoj danas svjedočimo omogučava veliku dodanu vrijednost njihovim industrijskim proizvodima. Od tuda je mogučnost za veće plače njihovih razvojnih inžinjera i ostalih stručnih djelatnika. Pa i oni kako vidite moraju štedjeti na svim područjima jer bi bez toga ubrzo propali!


Njemačka se ni u čemu ne može usporediti s Hrvatskom pa je onda suviše pisati o tome. Samo jedan ekspresni pregled povjesnih činjenica i stvari su mnogo ako ne sasvim jasne. Njemačka tehnologija razvijena samo u razmaku od 15 godina (1935 – 1945) stvorila je tehničku bazu na kojoj sloni i skoro kompletna današnja tehnologija. Tehnološka superiornost kojoj danas svjedočimo omogučava veliku dodanu vrijednost njihovim industrijskim proizvodima. Od tuda je mogučnost za veće plače njihovih razvojnih inžinjera i ostalih stručnih djelatnika. Pa i oni kako vidite moraju štedjeti na svim područjima jer bi bez toga ubrzo propali!

Ima ovdje dobrih poanti, ali neki recepti su primjenjivi na sve-NE zivjeti iznad svojih mogucnosti… Grcka je desetljecima ekstremnom javnom potrosnjom pumpala penzije, place itd. daleko iznad realnih mogucnosti ekonomije. Sada se to urusilo. Tko im je tu kriv? Isto je ovdje, isplacuje se prosto ono sto uopc enemamo, i tako unedogled.

Njemacka je tehnoloska supersila(ona je to bila i prije 2. svj, rata, gledajte Nobele i izume itd.), i najveci izvoznik. Struktura ekonomije i proizvodnje omogucava isplatu jako visokih placa, koje ce, pace, jos znacajno rasti(njemacki realni tecaj je potcjenjen)… Hrvatska s druge strane ne proizvodi nista, i izvozi gole trupce npr umjesto da napravi namjestaj.

Da sumiram, nece doci do nikakvog raspada eurozone, ali siromasnije zemlje ce se morait prilagoditi padom placa. Jednostavno, ne moze zemlja koja nista ne proizvodi imati place kao u Njemackoj. To ce biti bolna interna devalvacija, ali onda ce se stvari srediti. Cinjenica je da ce razlike u standardu uvijek biti.

Oni koji su ambiciozni, radisni, mogu otici u Njemacku. Oni koji zele konobariti za 3k kn, mogu ostati ovdje… jer smo “zemlja turizma”. Pitanje je takodjer zasto NISTA od te njemacke industrije mi nismo privukli. Sve smo si sami krivi, nitko drugi.

Evo zašto je dobro uzeti nešto tih »zapisa« o kojima nam govori gore potpisani “ekolog”! Na temelju tih zapisa fiktivnih ili kako vam drago , naša banka je dogovorila »dobropis« u visini toliko i toliko stotina milijuna dolara. S tom bankom posluju primjerice »Vijadukt« ili »Konstruktor« koji s čekovima od te banke kupe građevinsku operativu. Nešto ostave na banki za ostale troškove izgradnje ugovorenih objekata. Naravno da trebaju takvi krediti i projektnim biroima i svim drugim institucijama koje prate te projekte. Na koncu kada se ti projekti završe i svojim donosom počnu sami sebe otplaćivati i njihovom vlasniku donositi zaradu sve je u redu. Međutim ukoliko oni ne mogu sa svojom zaradom niti bankama vračati kredit onda se stvar u korjenu zaplete. Tomu se reče slabo razrađena financijska konstrukcija ili tako nešto uglavnom piši kući propalo je! A kredit treba vračati u »živoj« lovi skupa s kamatama pa bilo da se ugovorilo s počekom ili bez njega. Jer svakom počeku dođe rok i eto ti đavla skok na skok! To gore je uglavnom rečeno u grubo, jezikom koji svi razumiju! Slabo je u cijeloj stvari da je naručitelj firma u državnom vlasništvu za čije poslove jamči država. Drugim riječima za sve te kredite (»zapise«) je jedini garant država a dug koji se na taj način stvorio morate plačati vi porezni obveznici,vaša djeca,unuci,praunuci…Zato je osobito važno da se strogo vodi računa o projektima,tako da oni budu donosni i financijska konstrukcija pravilno zaokružena!

prepri43, stvar je u tome što nije moguće da svima “financijska konstrukcija” bude dobra. U tome je stvar!! Nije uopće važno je li netko pametan, radišan, je li dobro tehnološki opremljen … netko će na kraju balade uvijek ispušiti i nekome će imovina prije ili kasnije otići na bubanj. Financijski sustav tako funkcionira! To je u okviru postojećih pravila igre neizbježno poput utjecanja rijeka u oceane. Nije to kao u školi, ako su svi naučili, svi će dobiti barem dvojku. Netko će uvijek dobiti jedinicu jer pravila traže da netko uvijek dobije jedinicu.

Preferirana racionalizacija takvog predatorskog sustava, u kojemu oni koji ne rade i ne stvaraju ništa žive od dobara i imovine stvorene u znoju lica drugih ljudi, jest ta da su oni kojima je imovina otišla na bubanj nesposobni, lijeni itd. te da im je takva sudbina bila neizbježna i kako za to zapravo nitko drugi nije kriv.

Ali realno je stanje stvari sljedeće: skoro svi žive “iznad mogućnosti” (uvjetno rečeno) jer svi imaju dugove koji kontinuirano rastu. Zašto Njemačka ima dug koji se mjeri u tisućama milijardi dolara kada su tako pametni, razvijeni i kada ne žive “iznad svojih mogućnosti”? Kako netko tko ne živi “iznad svojih mogućnosti” može imati velike dugove? Odgovor je da svi moraju živjeti iznad svojih mogućnosti jer je snagom dekreta odlučeno da svi posuđuju novac od Duha Svetoga Stvoritelja Neba i Zemlje kojeg u svakodnevnom govoru zovemo – privatne banke. TO je suština problema, a ne komparativne razlike između zemalja, koje će uvijek postojati.

Osim toga, ne cvatu u Njemačkoj ruže. Postoji cijena Njemačkog uspjeha, a to je kontinuirano smanjivanje radničkih prava, snižavanje plaća, omasovljavanje kulture tjeskobe i nesretnosti. Dovoljno je ilustrativna činjenica da je 55% Nijemaca u nedavnoj anketi izjavilo da nisu u stanju osijećati emociju sreće koliko su ispijeni obavezama i poslom. Ljudima se stalno guraju pod nos nekakve statistike o BDP-u i ne znam čemu, a te statistike ne pokazuju apsolutno ništa realno o tome što se u zemlji događa i kako ljudi žive. U Estoniji su doživjeli fantastičan “rast” ekonomije (barem po redukcionističkim kriterijim struke), a stotine tisuća ljudi im bježe glavom bez obzira trbuhom za kruhom. Kako je to moguće kada im ide tako fantastično?

Apropos Njemačke i Grčke – njemački uspjeh direktno je povezan s grčkim neuspjehom. Njemačka proizvodnja i izvod su bili direktno transformirani u grčki dug, i odatle činjenica da su Nijemci manje neuspješni (imaju manji relativni dug i dobar kreditni rejting), a Grci su više neuspješni (imaju velik dug i nikakav kreditni rejting) u okviru međunarodne ekonomije. Da Grci nisu bili toliko slupi pa kupovali puno toga što im nije bilo potrebno, ne bi Nijemci mogli niti sanjati o rastu gospodarstva kojeg su imali, ne bi mogli niti sanjati o tim plaćama, stopi zaposlenosti itd. Međunarodna ekonomija tako funkcionira.

A i sam kreditni rejting je čista fikcija koja ima smisla samo unutar svemira u kojemu privatne banke “stvaraju” novac, konstrukt izmišljen kao instrument pritiska na vlade da rade ono što kreditori žele. Po sistemu – “što ti je lošije to ćemo ti gore uvjete dati, a znamo da ti treba novac jer ga nikako drugačije ne možeš pribaviti, jer smo mi jedini koji stvaramo novac [emo_smijeh]”

Ekolog, u krivu si. Vecina njemackog duga potjece od spajanje I Njemacke, i to je bila uzasno visoka cijena. Nadalje, Njmacka svoj javni dug financira skoro 100% iz svoje stednje, koja je preko 5000mrd Eura, tako da nema izlijevanja novca iz ekonomije. U tim okolnostima, to i nije problem.

Sto se tice Grcke, ona je potpuno beznacajna za taj izvoz. Njemacka ima trzista Kine, Brazila, Indije, cijelog svijeta… od svega toga Grcka je nula nula. Sto je veci rast i razvoj tih gospodarstava, to vise Nejmacka profitira.

I zemlje koje su privukle njemacka ulaganja sada imaju koristi.

Grcka je uzasno korumpirana zemlja, cak mozda i vise od HR, politicari svuda krajdu, porez se ne placa… potpuni nered bez proizvodnje. Sada ce se to svesti na stvarno stanje. Isto se dogadja i ovdje, i zato ce standard nastaviti snazno padati.

Sto se tice Estonije, place tamo su jako male prema bogatim susjedima, i zato ce ljudi ici i dalje. Stopa rasta je precizna, i to znaci da se nekom dohodak ipak povecava, a nama ovdje pada, vec 5g bez nade kad ce kraj. Da li je po tome HR uspjela u necemu a Estonija nije? Tamo ce se iseljavanje mozda usporiti, ovdje ce se jako ubrzati.

Ekonomija nije posuda sa fiksnim brojem kuglica, nego se razvija. Razvoj vuce razvoj, tako da od problematicnog susjeda imas problem, a od bogatog korist.

Po toj tvojoj teoriji NIKAD se ne bi zemlja mogla dici iz nule i razviti u industrijsku silu. Buduci da je to krivo, imamo i primjera u Aziji itd.

Cinjenica je da ce neki ostati na dnu, a neki nece. Tih razlika ce uvijek biti.

Za razera

Kolega, malo ste me razočarali. Čudi me da niti Vi niste upozorili na dvije od najvažnijih stvari iako je sve što ste rekli točno. Jer pogledajte kako se kretala njemačkanje bilanca tekućih plaćanja kao postotak BDP-a od 2000 do 2005 godine: od minus 2% (2000) do plus 7,5% u 2005.

Naravno da je tragkomično uspoređivati Njemačku i Hrvatsku koja od nezavisnosti naovamo stalno vuče budžetski, trgovinski i platnobilančni deficit unatoč prodaji obiteljskog srebra (INA, Pliva, T-Com itd.) čiji je priliv novca održavao previsok kurs kune sve do sada.

To daje nslutiti zašto Njamačka ima manje od 5 miljuna nezaposleih sa preko 80 milijuna stanovnika a Španjolska sa ispod 40 milijuna više od 5 milijuna nezaposlenih.

Nadam se da pratite nastupe Gerharda Schroedera upravo ovih dana kao i rasprave o Agendi 2010. Riječju, njemački insinkt “stezanja remena” i “forsiranja” izvoza je previše očit da bi se mogao ignorirai. Da, tu se neizbježno dolazi do neugodnog faktora nacionalne psihe.

Naravno da to pišem radi teme gdje će se za nekoliko godina naći Hrvatska a Vi tu možete dati veći doprinos – pa makar to bilo ovako preko komentara.

Ponavljam, usporedbe Hrvatske i Njemačke su naravno tragikomične. Ali gledati što i kako rade Nijemci – to bez daljnjega!

razer, a zašto Švedska ima dug, zašto Japan ima dug, zašto Australija ima dug, zašto Francuska ima dug, zašto SAD ima dug (ovo je najbolje pitanje od svih). Kome to SAD duguje dolare koji su pušteni u opticaj? SAD ih duguje FED-u koji je privatna korporacija :)))). Novac koji je danas u opticaju, nije odraz proizvedenih dobara i usluga, već je DUG. A novac ne može biti dug ako prije toga nisu poduzete opsežne zakonodavne mjere kojima se to omogućuje. Prvi i osnovni preduvjet je da država samu sebe monetarno razvlasti.

Uvjeti pod kojima su se razvijali azijski tigrovi, a pogotovo još ranije današnje moćne zapadne zemlje nemaju nikakve veze s ekonomskim odnosima kakvi su intenzivno uspostavljani tijekom zadnjih 20-30 godina (premda je priča o novcu kao dugu osjetno starija od toga). Sve razvijene zemlje razvile su se primjenom protekcionističkih ekonomskih mjera, apsolutno sve. Danas se nitko ne može ekonomski razviti poštivajući odnose koje se propovjeda poput evanđelja. Pravila WTO-a kroz razne ugovore o slobodnoj trgovini (koji nemaju veze niti sa slobodom niti sa trgovinom) se o tome brinu. Odredbe o pravima investitora koji ih štite od bilo kakvih vladinih uvjetovanja su, recimo, klasičan primjer, ali nije to sada bitno.

Poanta u stavljanju relacija Grčka-Njemačka nije da bismo kvantificirali koliko točno grčki dug doprinosi njemačkom blagostanju (a Nijemci su im izvezli recimo gomilu oružja), već da bi se odnosi uočili na kvalitativnoj razini kako bi se shvatilo kako stvari sistemski funkcioniraju. Kakve sad veze ima što oni imaju ogromno tržište u Kini? Zar to nešto mijenja na činjenicama? Uostalom, to što Kina nije u dugovima nije posljedica činjenice da sustav prekrasno funkcionira i da bismo se trebali na njih ugledati, već je posljedica činjenice da Kina živi od iznajmljivanja robovskog rada stotina milijuna ljudi, a što onda omogućuje da 100 milijuna Kineza koji su se izdigli iz bijede budu tržište za naše famozne Nijemce.
I naš dug doprinosi njemačkom blagostanju, jer smo konzumenti mnogih njemačkih proizvoda. Sigurno da je naša potrošnja tek vrlo mali postotak u njihovu prihodu, ali njihov mali postotak je naš velik postotak!! Nije da nam sve od toga što uzimamo treba, ali kada se ne bismo zaduživali, ne bismo ništa niti mogli kupiti. Naravno da je naš problem, a ne njihov, to što mi svojim prihodima ne možemo biti u plusu, ali je poanta da ne mogu sve državne ekonomije na svijetu biti u plusu (a većina, štoviše, niti nije u plusu). Pozitivno poslovanje svih državnih ekonomija u isto vrijeme nije moguće. Ponovit ću, pozitivno poslovanje svih državnih ekonomija u isto vrijeme nije moguće. Ne razumijem što se tu može ne razumijeti. Druga je stvar što će sad netko reći kako to “nije problem” dok se uredno može servisirati dugove ili dok se dugovi namiruju od ne znam ni ja kuda, ali takav stav je samo odraz duboke indoktrinacije i određene epistemološke barijere da se stvari vidi onakvima kakve one jesu.

To koliko je Grčka korumpirana zemlja nema nikakve veze s time što oni imaju dug, već ima isključivo veze s time koliki je iznos tog duga. Nemojmo zanemariti niti činjenicu da su u tom korumpiranju sudjelovale i moralne vertikale koje Grcima danas drže propovjedi. Osim toga, i drugi koji nisu korumpirani također imaju dugove, i to ne male dugove. I onda kad netko duguje previše, onda je on “problematičan”, a koliko je previše odlučuju kreditori koji su snagom dekreta proglašeni kao ovlaštenici koji posuđuju novce (koje se stvara iz zraka). Dakle ne posuđuje se ništa što “postoji”, odnosno ništa što je odraz realno postojećih dobara i usluga negdje u svijetu. I onda kada problematični postanu suviše problematični, oni postaju plijen, kreditori preuzimaju vlasništvo nad realnim materijalnim dobrima nastalima realnim ljudskim radom ili, što je podjednako česta praksa, dobivaju sredstvo ucjene da utječu na politiku i zakonodavstvo tih problematičnih koje treba “disciplinirati”. Izvesti ih na pravi put, bit će ….

New Report

Close