Njemačka ima tradiciju pametne i ekonomski održive proizvodnje, stvaranje bogatstva im prvenstveno leži u proizvodnji i prodaji (izvozu). Kod nas je bio (i još jest, ali slabije zbog krize) model stvaranja bogatstva pomoću zaduženja kojeg nije pratila adekvatna proizvodnja pa se nalazimo u situaciji teškog otplaćivanja kredita. Suficit im raste sve dok druge zemlje (Grčka, Hrvatska, Grčka…)zahvaljujući kreditima kupuju njihove proizvode. Na taj način povećavaju vlastito bogatstvo što je potpuno fer. Druge zemlje, koje se zadužuju, trebaju smanjivati stvaranje bogatstva na temelju zaduživanja i povećavati proizvodnju da bi se Njemačkoj smanjivao suficit, a njima smanjivao deficit.

a tko im daje kredite? opet Švabe očito.. i onda donesu direktive po kojima moraš kupovati šta? njemačke proizvode.. najbanalniji primjer štedne žarulje

Naravno, Njemci daju kredite. Ali koji ih uzimaju nek ih uzimaju za razvoj proizvodnje, a ne za kupovinu njihove robe. Grčka uzima njemačke kredite da kupuje njihovu robu za vlastitu potrošnju tj. za ugodniji život. Zatim se žale da oni nebi vraćali kredite i neka ih dalje kreditiraju. Takav način je onda idealan za Grke jer dobivaju kredite koje onda nebi vraćali i to za proizvode koje nisu proizveli. Moraju napraviti zaokret, smanjiti nerealnu, balonsku potrošnju i kredite iskoristiti za povećanje proizvodnje. Slično vrijedi i za Hrvatsku.

sigurno će im njemci davati kredite da bi im ovi konkurirali proizvodnjom, pa da svi skupa kihnu pod prevelikim proizvodnim kapacitetima.. dat će im kredite silom ili milom za provedbu ove ili one EU direktive i za potrošnju, kao kolateral uzet će im ono što imaju, luke, zemlju itd. a sanirat će se iz štednje/ poreza vlastitih građana koji isto tako puše u cijeloj priči zadnjih 70 godina

a da ovi nekako i postave neku “proizvodnju” na noge kreditima, zna se tko od kredita profitira i kod koga proizvodnja završava kad puhne recesija

Ljudi procitaju naslov “Njemacka ima suficit od 300 miljardi” i odmah se gomila kvazi ekonomista sa skolom 3 srednje automehanicarske sleti komentirati o svjetskim urotama,raspadu sistema,masonima, Hitleru i novom svjetskom poretku.

Nema tu puno filozofije. Organizirani su na svim razinama, uče, investiraju u ono što im daje povrat, a ne u ljenčarenje, vlada kult rada i truda, fair-playa (naravno, uvijek ima izroda, ali…) i svijest o zajedništvu baš kao i kod ostalih sjevernih država/nacija poput Danaca itd.

Tumačiti nešto “Poslovnom dnevniku” je kao trubiti gluhom.

Ambicioznim čitateljima koji žele uvid u materiju preporučam:

1. Peter Bofinger: Here is one export Germany should not be making; Financial Times

2. Gavyn Davies: The German balance of payments quandary; Financial Times; Jul 10

3. Wolfgang Muenchau: “Draghi, Schaueble and the high cost of Germany’s savings; Financial Times May 8

I, budući da se Nijemci s tim dijagnozama uopće ne slažu:

4. Celemens Fuest: “Ein Maerchen, dass Deutschland vom Euro profitiert”, Wirtschaftswche (www.wiwo.de)