boys,
sto se tice obrtnog kapitala (WC), cash generalno ne ide u WC, osim ako se radi o npr djelatnosti tipa konzum.
a ako se radi o finacijskoj instituciji?
To je preusko gledanje na stvari, treba se uzeti neto radni kapital u širem kontekstu, onako kako je to Buffett kasnije često upozoravao.
Osim toga on je tekstilnu tvrtku Berkshire kupio za iznos manji od neto radnog kapitala i pogriješio. Dugo se s njom mučio dok nije shvatio da je treba zatvoriti.
Nije to dobra metoda, treba uzeti širi kontekst poslovanja.
Pozdrav
hebo vas Buffett. ter vas hebo..kao da osim njega ne postoji nitko drugi.dosadni ste već sa tim Buffetom
Drago mi je da je tema aktivna. Vidim da da ima različitih pristupa kvantifikacije (neto) obrtnog kapitala. Ja sam u izračunima koristio klasičnu ili kako neki kažu konzervativnu metodu: kratk. imov. i kratk. obveze. S time da, kako napominje Graham, od ovog iznosa treba oduzeti obveze koje poduzeće ima na temelju izdanih obveznica (dakle kemate na obveznice), što kod naših poduzeća nije problem jer vrlo malo izdaj obveznice, i treba oduzeti dividende na pref. dionice.
Kao što sam u uvodu rekao, ovu metodu ne treba koristiti izolirano, već, naravno, treba uzeti u obzir i druge parametre, pokazatelje… Ovo mi je koristilo samo kao polazna analiza.
Prema analizi koju je radio Graham, od 80 dionica izabaranih po ovoj metodi u određenom razdoblju (ne sjećam se točno kojemu, ali mogu provjeriti) niti jedna dionica nije ostvarila negativan rezultat.
Dobro mici, slažem se da takve drže cijenu. No smisao je u tome hoće li takav izbor biti bolji od indeksa. Staviš li u taj portfelj recimo Kotku i još neke…Mislim da ćeš takovim izborom teško postići cilj. No da nećeš gubiti novac takovim portfeljem tu se slažem. Ja bih radije stavio novac u indeksni fond nego u takav portfelj kojeg ti predlažeš.
Smisao izbora dionica je izabrati one koje će biti bolje od indeksa, inače se trud ne isplati. Staviš novce u indeksni fond i pustiš brigu na veselje.
Ne bih ja radio portfelj tako kako je radio Graham prema obrtnom kapitalu.
Recimo kada važete dvije dionice, ja sam to radio uspoređujući koliki radni kapital i ukupni kapital treba Petrokemija, a koliki Tisak i zaključio da približno za isti prihod Tisku treba daleko manje kapitala. Naravno stvar je u moći zarađivanja kapitala. No to mi je pomoglo da Tisak preferiram pri kupnji. Eto ukratko, radio sam to prije više od 1,5 godine pa me ne hvatajte za riječ.
sve one koje posluju s Todoricem imaju dosta veliku investiciju u obrtni kapital te ja bas ne bih stavio ruku u vatru za ovaj pristuo u HR
Brodari, građevinci, energetika, bankarstvo?
Kratak je Toda za mnoge od njih…oni kojima treba obrtni jer posluju s Todom nisu listani…
@Febo
da, zato sam naveo retail kao industrija gdje treba cash, banke su mi bile druge na pameti
@asko
ne razumijem…
Vipy molim pojašnjenje.
Dvije firme imaju jednako veliki radni kapital, no
Firma 1: zbog novca na računu
Firma 2: zbog potraživanja
Ima li radni kapital u ovim našim uvjetima nellivkidnosti stvarnu vrijednost gdje su većinom drime tipa Firma 2.?
Naime, imam privatnu firmu (Firma 2.) te potraživanja od kojih neću nikada moći naplatiti 30% i neće nikad postati novac.
Jasno mi je da je za procjenu konzuma vrijedi proučavati radni kapital jer ima maloporadju koja mu donosi gotovinu i on odlučuje o novcima koje hoće ili neće proslijediti dobavljačima.
Vipy molim pojašnjenje.
Dvije firme imaju jednako veliki radni kapital, no
Firma 1: zbog novca na računu
Firma 2: zbog potraživanja
Ima li radni kapital u ovim našim uvjetima nellivkidnosti stvarnu vrijednost gdje su većinom drime tipa Firma 2.?
Naime, imam privatnu firmu (Firma 2.) te potraživanja od kojih neću nikada moći naplatiti 30% i neće nikad postati novac.
Jasno mi je da je za procjenu konzuma vrijedi proučavati radni kapital jer ima maloporadju koja mu donosi gotovinu i on odlučuje o novcima koje hoće ili neće proslijediti dobavljačima.
ja ću odgovoriti, nadam se da nije problem…
Na kraju svakog razdoblja (barem jednom krajem godine) tvrtke su su dužne provesti ispravak vrijednosti potraživanja te se ona za koja je izvjesno da su nenaplativa otpisuju.
Tada je working capital kod tvrtke A koja ima bolju naplatu potraživanja i čiji working capital ćine uglavnom novac i novčani ekvivalenti svakako bolje vrednovan.
Ukoliko imate problema sa naplatom (naplativih)potraživanja jedna od solucija je usluga factoringa.
…Naravno. Hvala febo 🙂
Razumijem navedeno, no imam npr. potraživanja iz 2008. koja ostavljam otvorena jer mi se dogodi da određeni (manji) postotak ipak naplatim. Također vjerojatno će ostati otvorena i u 2010. jer ne želim zatvoriti stavke, makar i kroz obavijest o knjiženju (u tom slučaju si odmah "vraćam" porez i pdv ukidanjem računa), ako postoji šansa da određeni postotak naplatim…. Računovodstvo mi kaže da nisam iznimka,… a to značajno umjetno povećava moj radni kapital…
Za ova potraživanja nisu zainteresirani faktori: Valuta prošla te su to su obična potraživanja među firmama.
Molim Vas za još jedno pojašnjenje. Što je investicija u radni kapital? Te što znači kad se kaže potreban mu je velik radni kapital?
Meni je npr. jasno da Konzum, koji s jedne strane dobiva gotov novac, a s druge strane ima obveze prema dobavljačima (stoje u bilanci), ali ih plaća s možda 120 dana zakašnjenja (+možda zalihe 60 dana) ima kapital od (Ukupni prihodi) / 4 ili npr. oko 2 milrd. kuna non stop na raspolaganju. Da li je taj novac radni kapital u kontekstu gornjih pitanja?
Molio bih Vas malo detaljnije
hvala
To je investicija u kratkoročnu imovinu, najčešće zalihe.
neto obrtni kapital = novac i novčani ekvivalenti, potraživanja i zalihe – sve kratkoročne obveze
u tom kontekstu to sve ulazi u neto obrtni kapital odnosno razlika ćini slobodna obrtna sredstva.
kod poduzeća koja imaju takav položaj na tržištu da mogu produljiti rokove podmirenja svojih obveza
do maksimuma, novčana sredstva koja posjeduju i potraživanja koja naplaćuju u bitno kraćem roku
rezultiraju višom profitabilnošću i većom akumulacijom casha, radi se dakle o klasičnom korištenju poslovne poluge.
primjer: naplata vlastitih potraživanja u roku od 14 dana, rok podmirenja obveza u istom iznosu 120 dana, sredstva koja su slobodna tih 106 dana tvrtka investira u nabavu novih zaliha koje pretvara u potraživanja a potom u cash u roku od 20 dana
nadam se da je sada jasnije
hvala
Dakle imamo dvije firme
1. Firma: Veleprodaja: Potraživanja naplaćuje prosječno za 120 dana, obveze plaća prosječno za 180 dana, zalihe drži prosječno 60 dana.
Toj firmi je radni kapital nula. -> k.potraživanja – k.obveze
2. Firma: Konzum: potraživanja naplaćuje prosječno odmah: gotov novac, obveze i zalihe drži isto kao i 1. firma
Konzumu je isto radni kapital nula -> gotovina – k.obveze
U stvarnosti Konzum ima gotovine na raspolaganju u iznosu (120 dana od 365) odnosno 1/3 prihoda.
Mislim da nam u ovoj situaciji radni kapital "ne gvori previše, dapače navodi nas na krivi put". Možemo li se složiti oko te konstatacije ili je zapravo ovdje činjenica da je radni kapital jedno, a ovaj novac koji firma ima na raspolaganju nešto drugo (poluga, kredit) i nema veze sa terminom "radni kapital"?
Hvala