Na početku bih htio pozdraviti sve forumaše jer prošlo je mnogo vremena od kada nisam pisao.
Već nekoliko mjeseci nisam aktivan na tržištu kapitala pa mi je malo teže pohvatat sve informacije koje pršte sa svih strana. Ipak najviše se fokusiram na proučavanje financijske situacije u Americi i Europi. Ipak sam nešto naučio iz svojih grešaka. Prije sam mislio da kretanje dioničkih indeksa i vijesti iz SADa i drugih velikih zemalja nema veliki utjecaj na kretanje našeg tržišta dionica, ali evo, prevario sam se. Sada svakako pratim i makroekonomska zbivanja,a ne samo ekonomiku poduzeća.
U praćemnju i analiziranju burze najteži mi je početak. Od kuda početi? Odlučio sam po drugi puta pročitati inteligentnog investitora jer sam s razlogom smatrao da ću tamo naći neki pouzdan savjet. I tako sam krenuo s izračunavanjem neto obrtnog kapitala poduzeća i uspoređivanjem s tržišnom cijenom. Naime, Grahamu jendom dijelu knjige kompanije koje se prodaju ispod vrijednosti neto obrtnog kapitala smatra dobrim prilikom za kupnju, s aspekta agresivnog investitora. Pronašao sam, po očekivanju vrlo malo takvih poduzeća – CHAG, BRS,IGML, LLR, PRFC, PRHN i SAPN. Koliko imate povjerenja u ovu metodu?
Naravno ova tema je otvorena i za raspravu o neto obrtnom kapitalu općenito. Izračunavanju nok, njegovoj ulozi, upravljanju nok itd.

sve one koje posluju s Todoricem imaju dosta veliku investiciju u obrtni kapital te ja bas ne bih stavio ruku u vatru za ovaj pristuo u HR

Kriterij MktCap < Net working capital je omiljena Grahamova formula. Njegova tvrdnja je da će diverzificiran portfelj dionica koje zadovoljavaju ovaj uvjet uvijek na dugi rok donijeti natprosječan prinos.

Ovo je jedan glavnih razloga (uz vrlo solidne ostale fundamente) zašto već duže vrijeme držim Kotku u svom portfelju. MktCap cca 9mln; Net working capital cca 30 mln.

Zaboravio sam napomenuti da Graham upotrebljava strožu definiciju neto obrtnog kapitala kao razliku kratkoročne imovine i ukupnih obveza za razliku od općeprihvaćene definicije koja od kratkoročne imovine oduzima samo kratkoročne obveze.

Graham kaže da ukoliko se tvrtkom trži pri (MktCap < Net working capital) investitor dobiva svu dugoročnu imovinu na poklon, što nema smisla i predstavlja slučaj bagatelne kupnje.

nešto stroža definicija bila bi kratk.imovina-zalihe/kratk.obveze. dugor.obveze(kao i dugotr.imovina) ne mogu ući u neto obrtni kapital jer ne dospijevaju na naplatu unutar jedne poslovne godine.
Imajte na umu kad citirate Grahama da je on radio po američkim bilancama kao default , a one se podosta razlikuju od europskih(i naravno hrvatskih). sastavljane su po USGAAP standardima a ne po IAS-ima kao europske i naše.

Kolega Febo, ne vjerujem da bi došli do bitno različitog iznosa Grahamovog net working capitala iščitavajući bilancu pisanu prema pravilima MRS-a u odnosu na GAAP budući da se kategorije za izračun izravno mapiraju prema jednom i drugom standardu.

Inače, u Security analysis Graham navodi još stroži kriterij nego u Inteligentnom investitoru:
traži izdanja koja se trže na manje od 2/3 iznosa sljedećih stavki

Cash and short-term investments + (0.75 * accounts receivable) + (0.5 * inventory) – total liabilities

za pojašnjenje pogledati npr.

http://www.fool.com/investing/small-cap/2007/03/30/net-nets-a-classic-special-situation.aspx

Kotka po ovom kriteriju još uvijek debelo ulazi u kategoriju bagatelne kupnje (2/3 * 23mln = 15,5 mln kn ili 420 kn po dionici).

novac+invest.u kratk.financ.imovinu+0,75*potraživanja (valjda smatra da 0,25 neće biti naplativo u tekućem razdoblju)+0,5*zalihe sirovina,SI i gotovih prozvoda(valjda pretpostavlja da ih 0,5 neće biti utrošeno u tekućem razdoblju)-ukupne obveze (što znači da smatra da se sva kratk.imovina financira i iz svih dugor.izvora)

preradikalno po meni i prilično nepojmljivo za naše uvijete. osim toga za takav pristup dostupne sintetičke GFI-POD bilance nisu dovoljne. potrebno je za takvu analizu posjedovati bruto bilancu poduzeća.

Slažem se da se radi o radikalno konzervativnom pristupu valorizaciji. Graham smatra da ukoliko se poduzeće trži na tako niskim razinama, mora postojati neka kvaka u samom poslovanju, pa traži maržu sigurnosti u likvidacijskoj vrijednosti poduzeća, ne računajući dugotrajnu imovinu (jer je vrlo teško procijeniti njenu trž. vrijednost). Dodatne diskonte stavlja na vrijednosti potraživanja i zaliha. Sve skupa još diskontira za 33%.

Radikalno:)

boys,
sto se tice obrtnog kapitala (WC), cash generalno ne ide u WC, osim ako se radi o npr djelatnosti tipa konzum.

Istina vipy, ali kolega mici je započeo temu referirajući se na neto obrtni kapital kako ga definira Graham u Inteligentnom investitoru, pa je rasprava krenula u tom smjeru.

To je preusko gledanje na stvari, treba se uzeti neto radni kapital u širem kontekstu, onako kako je to Buffett kasnije često upozoravao.

Osim toga on je tekstilnu tvrtku Berkshire kupio za iznos manji od neto radnog kapitala i pogriješio. Dugo se s njom mučio dok nije shvatio da je treba zatvoriti.
Nije to dobra metoda, treba uzeti širi kontekst poslovanja.

Pozdrav