da im je imalo soli u glavi, već bi davno izišli na tržišta rusije i ukrajine, ali naši tetošeni prehrambeni proizvođači se ponašaju isto kao i svi drugi poslovni subjekti koje je tetošila država – sjede i čekaju da netko drugi rješava njihove probleme, dok im tvrtka ne propadne, no svoje vlastite plaće i otpremnine oni nikad ne propuste uzeti.

sve koristi od cefte propale su još prije 10 godina kad se cefta oholo ignorirala od vlasti “jer samo što nismo u eu”, i ta je priča odavno gotova, no menadžeri kanditora kao razmažena djeca ne žele prihvatiti realnost, kao ni svoju odgovornost.

sve planove i strategije vezane za ove uvjete trebali su imati razrađene prije barem 2-3 godina, no njima je najvažnije kupiti novi audi i vozikat se po špici.