Nešto su se često počeli sretati ovi župančići…
A pazi Bajsa kako navodi samo dio primjera iz Danske koji mu odgovara…
A ne govori kako su oni okrupnili lokalnu i regionalnu upravu prije nego li se redistribuirali fiskalne prihode…
Svejedno mi je taj njegov podatak sumnjiv…
Što se je u tome da je u Danskoj cijela država uređena na način da se sama lokalna i regionalna uprava pobrine za svoje prihode a prevelika se odstupanja u pruženim uslugama se poravnavaju fiskalnim izravnanjima sa centralne razine…
Problem zahtjeva koje daju naši župani je da oni opet traže da država prikupi fiskalne prihode pa ih u većem omjeru daje županijama…
Marić je nedavno izjavio da je 2/3 lokalnih sredstava transferirano iz državnog proračuna…
Zaradi sam, a onda možeš dobiti iz centralnog proračuna samo za određena fiskalna izravnavanja…

Godinama je dodjela poljoprivrednog zemljišta bila u rukama lokalne vlasti, a poticaji su se dijeliti iz centralnog proračuna te se dešavao jako veliki kriminal…
Lokalni moćnici su dijelili zemlju prema babi i stričevima pa su se mnogi obogatili na račun cijele države…
U svakom slučaju kada budete tražili pravu decentralizaciju a ne samo veća sredstva iz državnog proračuna (to nije decentralizacija) onda ćete imati moju podršku…

Lokalana samouprava je rak rana razvoja države!

Razmrvljenost lokalne samouprave i centralizacija služe istom cilju – koncentraciji vlasti. Zato ne vjerujem da u Hrvatskoj brzo može doći do promjena. Sustav općina toliko je usitnjen da se većinom teško može izdržavati vlastitim prihodima, pa svi ovise o središnjoj vlasti. Tko promijeni taj sustav, izgubit će vlast. Istodobno, u ovoj Vladi ima barem 50 posto činovnika viška. I to često nekvalificiranih. Zato je reorganizacija države pretpostavka svake promjene. Možda bi bilo najjednostavnije vratiti se na onih stotinjak općina. A još bi bolje bilo da se i to prepolovi na 50 općina. Tada županije više uopće ne bi bile potrebne. U tom bi se slučaju najmanje 45 općina moglo samo izdržavati. Ostalima će se morati pomoći. Naravno, unaprijed bi se utvrdila raspodjela prihoda između općina i središnje države, pri čemu sve što se može rješavati u općini najvećim dijelom postaje njena briga: velik dio zdravstva, školstvo, socijalna skrb, mreža lokalnih cesta itd.