Hrvatska će se u doglednom periodu izgledno pomalo vraćati prema svojoj prirodnoj stopi rasta koju je Europska komisija procijenila na nešto iznad 1%.

Pojednostavljeno rečeno, prirodna stopa rasta je ona kojoj hrvatsko gospodarstvo teži dugoročno i koja ne ovisi o kratkoročnim potezima monetarne ili fiskalne politike niti uvjetima u okruženju, već ovisi o strukturi domaćeg gospodarstva – kvaliteti institucija, fleksibilnosti tržišta rada, efikasnosti zakonodavstva, otvorenosti ka tržišnoj utakmici i slično.

Povećati prirodnu stopu rasta nije moguće bez reformi u „bolnim“ točkama hrvatskog gospodarstva, a te su promjene javnosti poznate i kao strukturne reforme.

Bravo Marija Crnjak. Ovo je moglo biti napisano prije dvadeset godina i sada objavljeno a bilo bi isto tako aktualno kao i tada. Ako hoćeš reformirati zdravstvo, daj prvo konkurenciju HZZO-u. Svugdje u zapadnim zemlejma postoju više bolesničkih osiguranja, s javnim interesom. Oni, koji rade dobro, imaju više članova i manju administraciju. Osiguravatelji su ti koji zakupljuju prostor u bolnicama i s voditeljima bolnica sklapaju ugovore. Bolnice pak vode manageri, a ne liječnici. Liječnici su tu da liječe a ne da se brinu da li je nešto čisto ili sijalica promijenjena. Napisat ću nešto, što je napravila okružna bolnica Langen (Njemačka), prije dvadesetak godina, a koju su do tada vodili osnivači (čitaj politički kadar općina i gradova) i koja je stalno grcala u velikim dugovima. Naime, angažirali su firmu, koja se bavi vođenjem zdrastvenih objekata (nešto slično kao u hotelskim kućama). Management te firme je snimio stanje i nakon tri mjeseca napravio outsourcing none core businessa. Znači, sve što nema veze s liječenjem je doživjelo outsourcing. Praonica, priprema hrane, čišćenje i održavanje objekta i zelenila, kiosci, cafe-i, ljekarne… Svaki uposlenik je imao osobni razgovor sa tim timom. Dobio je opis zadataka i odgovornosti, kao i ciljeve koje mora ostvariti. Isto tako, u bolnici je napravljen odjel za privatne pacijente s extra komforom (jer u Njemačkoj osim javnog osiguranja, paraleno postoji i privatno (ne dopunsko, nego kompletno privatno osiguranje). Nakon tri godine imali su 20% manje bolničkog osoblja i samo troje ljudi koji su se bavili none core businessom i kooridinirali poslove održavanja i dobavljača . Isto tako, nakon tri godine bolnica je poslovala s dobiti.

Mi ne bi trebali imati uopce toliko Strmota i ministarstava. A o savjetnicima da ne govorim.

Da li bi dao ostavku da nije imao osigurano radno mjesto na fakultetu? Nije isto plaćeno, ali to je rezervna pozicija za hvatanje zaleta za slijedeći manevar. Takvi su političari, stolice su im osigurane, a onda kalkuliraju na dugoročne staze u što im se više isplati investirati svoju promociju.
Nije Plenkoviću lako.

Tako nekako sam i ja primijetio i zapitao se.
Koliko primjecujem jako mali broj strucnjaka odlazi u realni sektor.