Jedan od je najmutnijih parafiskalnih nameta koji doslovce svakog našeg građanina pogađa na osobito svirep i podmukao način je porez koji plaćamo za tzv. zaštitu muzičkih autorskih prava (ZAMP). Ovaj parafiskalni namet plaćamo i kad smo toga svjesni, ali i onda kad ga nismo svjesni, plaćamo ga direktno, plaćamo ga indirektno, plaćamo ga kao umirovljenici ili dječica u kolijevci, plaćamo ga doslovce od kolijevke pa do groba, plaćamo ga prije ali i poslije slušanja glazbe, plaćamo ga čak i ako glazbu ne slušamo, a da nam nitko, doslovno NITKO, ne može precizno objasniti što to točno plaćamo, kome i koliko. Zapravo, čak ni oni koji nam ga naplaćuju ne znaju što točno naplaćuju, nego se skrivaju iza jedne čarobne riječi – PAUŠAL.
Za svaki prazni CD-i, DVD-i, memorijske kartice, USB stickove, CD i DVD snimače, računale, za sprovode i krstitke, za vjenčanje, pri svakom ulasku u restoran, mi PLAĆAMO, PLAĆAMO, PLAĆAMO jednoj nevladinoj udruzi građana po vrlo komičnim i krajnje upitnim kriterijima desetke i desetke milijuna kuna.
Kada kao tvrtka ili kao jedinka plaćamo ”normalan” porez, tada, načelno, možemo od početka postupka (prijedlog državnog proračuna) do glasovanja i trošenja, pratiti kako se troši naš novac. Međutim, sasvim je drugačije s novcem ZAMP-u. Umjesto suvislih odgovora dobivamo nemušta objašnjenja kako je ”takva praksa svugdje u svijetu” (dakako, nikad nam ne kažu gdje i koliko), a na pitanje koliko dobivamo odgovor – paušal. Ove će godine parafiskalni porez ZAMP-u biti veći nego li ranijih godina. Biti će mnogo veći.
Možemo to podnijeti spokojno kao krave, a možemo se tom podmuklom haraču oduprijeti.
Možemo mirno spustiti gaće i čekati njihovu novu parafiskalnu penetraciju u nađe džepove, a možemo im se pokušati usprotiviti.
Možemo zajedničkim snagama stati za vrat stoglavom zmaju, a možemo se i predati.
Jedan od je najmutnijih parafiskalnih nameta koji doslovce svakog našeg građanina pogađa na osobito svirep i podmukao način je porez koji plaćamo za tzv. zaštitu muzičkih autorskih prava (ZAMP). Ovaj parafiskalni namet plaćamo i kad smo toga svjesni, ali i onda kad ga nismo svjesni, plaćamo ga direktno, plaćamo ga indirektno, plaćamo ga kao umirovljenici ili dječica u kolijevci, plaćamo ga doslovce od kolijevke pa do groba, plaćamo ga prije ali i poslije slušanja glazbe, plaćamo ga čak i ako glazbu ne slušamo, a da nam nitko, doslovno NITKO, ne može precizno objasniti što to točno plaćamo, kome i koliko. Zapravo, čak ni oni koji nam ga naplaćuju ne znaju što točno naplaćuju, nego se skrivaju iza jedne čarobne riječi – PAUŠAL.
Za svaki prazni CD-i, DVD-i, memorijske kartice, USB stickove, CD i DVD snimače, računale, za sprovode i krstitke, za vjenčanje, pri svakom ulasku u restoran, mi PLAĆAMO, PLAĆAMO, PLAĆAMO jednoj nevladinoj udruzi građana po vrlo komičnim i krajnje upitnim kriterijima desetke i desetke milijuna kuna.
Kada kao tvrtka ili kao jedinka plaćamo ”normalan” porez, tada, načelno, možemo od početka postupka (prijedlog državnog proračuna) do glasovanja i trošenja, pratiti kako se troši naš novac. Međutim, sasvim je drugačije s novcem ZAMP-u. Umjesto suvislih odgovora dobivamo nemušta objašnjenja kako je ”takva praksa svugdje u svijetu” (dakako, nikad nam ne kažu gdje i koliko), a na pitanje koliko dobivamo odgovor – paušal. Ove će godine parafiskalni porez ZAMP-u biti veći nego li ranijih godina. Biti će mnogo veći.
Možemo to podnijeti spokojno kao krave, a možemo se tom podmuklom haraču oduprijeti.
Možemo mirno spustiti gaće i čekati njihovu novu parafiskalnu penetraciju u nađe džepove, a možemo im se pokušati usprotiviti.
Možemo zajedničkim snagama stati za vrat stoglavom zmaju, a možemo se i predati.
Dazbe i poreze treba uredno placati. To je nasa obveza i duznost kao gradjana ove zemlje. Ljudska, filantropska, patriotska, kakva god hocete. Ne znam cemu zazivanje revolucionarnog kosmara? Vi idite lijepo tamo gdje se ne placa nista, a bome ni vama nista ne placaju.