Sramota da su čelni ljudi Rijeke potrošili milijune proracunskih kuna na tu rdjavu podrtinu samo zato sto je u njoj nekad hedonistički uživao drug Tito,inače odgovoran za masovne posljeratne zločine! Nisu valjda mislili da bi se netko u 21 stoljecu javio na natječaj za 30 godišnju koncesiju samo zato jer je to Titovo!?

netko bi se javio al ne za te novce.

Sjećam se jednog dokumentarca o Titovom pogrebu,tadašnji rumunjski predsjednik, Nikolaj Čaušesku (tako se nekako zvaše) bio od svih državnika Titov najbolji prijatelj. Nekoliko godina kasnije sam gledao dokumentarac što je taj diktator rumunj radio stanovništvu. Na žalost do dan danas još nitko nije snimio realan doku o Titovom životu i što je iza zavjese naređivao i činio. Volio bih svaki dan na HTV budu emisije o načinu života u YU nakon rata do raspada s realnim prikazom kao štp npr. u Njemačkoj nema dana bez nacista i Hitlera. Bez toga HRV NIKADA neće krenuti naprijed, dok se ne eliminira i zatre taj mentalitet.

Ovo da vam netko pokloni je jama bez dna. A kamoli dat miljon eura za 30godisnju kocesiju.

Konačno da se slažemo Frankie. Izrezat to u staro željeto i zbogom.

Kad sam vidio da si komentirala mislio sam da ces udrit kontru pa sam vec bio spreman pitat te koliki mislis da bi trebao budget za ovako nesto dovest u funkciju. Jama bez dna. Jeftinije bi bilo sagradit isti takav novi brod,a vjerujem da bi duh druga Tita odma dosao na novog Galeba jer on je oduvijek bio hedonista.

..imala sam brodicu Sea Ray..11.30 m dužine, znam osnovne troškove broda…bez brige.

Pa ti onda poznajes shipping iznutra. Steta sta se gubis u farmaciji. Da znas koje se ovdje djenge okricu zapalila bi te apoteke isti cas.

Sve što o brodicama znam, je da su me svaki put opalili po džepu za :
– svaki servis, svako dizanje i spuštanje, o cijenama marina da ne govorimo,
ali, nekako..to je najljepši turizam, što god rekao…
Jedne godine palo nam je na pamet iznajmiti brodicu, da ne stoji cijelo ljeto,
no, ne bih to više nikada napravila. tugovala sam zbog svake olabavljene ručice koju su zmrdali, svaku fleku na jastucima,nered u kuhinjici, a kad smo se
podijelili 60-40 u prihodima, izračunala sam, koliko su nas iskoristili
nepotrebno..to nije vrijedilo ..previše se emocionalno vežeš za brodić, nije to dobro..
Zašto pobogu, / a mi smo zemlja chartera/ nitko ništa u brojkama ne piše..???
KOlika se tu lova vrti, a svi se prave mutavi….

Nautički turizam je živi novac. Sve plaćaš. Od dolaska , parkinga,
kartica za korištenje svega, brodicu, osiguranje, servise, održavanje,
visoke cijene u marinama hrane, pića, restorana..čim isplović tankiraš- ko da nalijevaš zlato u potocima, opsrbiše se u najskupljim dućanima na Jadranu,
cijene uplovljavanja, astronomske večere,najskuplji pršuti, najskuplje
vino, riba…onda naleti jugo ili bura, pa ostaneš neplanirano par dana duže,
pa se stretneš s društvom, pa pivo u potocima, vino i ostalo prenemaganje..
onda se vratiš u matičnu marinu, shvatiš da je to ipak luksuz..
odeš doma, i sanjaš ..kad ćeš opet natrag na brodić…..
Iduće godine, brodiću cijena padne za 15 % ,, pa isuće jop 15%,,,i tako dalje,
razmišljaš da kupiš veći, a onada skužiš da si popušio , jer si izgubio
polovicu broda za par godina…i tako dalje, Frankie nastavi..