U četvrak i petak dionicama Petrokemje trgovalo se preko 80.000 komada. Taj broj je veći negoli se trgovalo prethodne pola godine, od kada je u kolovozu rađena dokapitalizacija i kada je cijena dionice bila 170 kuna. Dionica je u samo mjesec dana pala sa 155 kuna na 97 kuna prije objave vijesti i to na vrlo čudan način. Kada krene prema gore i kada se otvori prostor zbog male potražnje netko je svjesno rušio dionicu sa 300-tinjak prodanih i tako poništavao rast. Sve se to radilo kako bi se dionice koje će prodavati država spale na minimalnu cijenu. I ovo što se desilo prethodna dva dana ide za tim ciljem. Država bi trebala pod hitno izaći iz vlasništva Petrokemije jer to bi bio jedino rješenja da netko ozbiljan preuzme istu i objaviti da će prodati sve svoje dionice. I osim stranih ulagača bilo bi bolje da te dionice preuzmu mirovinski fondovi a da onda isti preuzmu privatizaciju jer tada bi se postigao jedino pravi učinak privatizacije… Ovako sve je to lutanje gusaka u magli i punjenje love na račune konzultanata a onda i oni koji iz Vlade vode privatizaciju imaju koristi.

Zadnji mjesec dana je bio bal vampira,namjerno rušenje cijene dionice Petrokemije.Dok je ovaca biće vune i janjaca,nema prodaje,nema predaje.

Prije par dana komentirao saam tekst objavljen na ovom portalu pod nazivom „bez obvezujućih ponuda za strateškog partnera“. Tekst korespondira sa izjavom Povjerenstva o izostanku obvezujućih ponuda, odustajanju Borealisa i iskazanom interesu Agrofferta i Bige holdinga za daljnje razgovore.
Znakovito je da je gore navedeno uslijedilo, nakon obavljene dubinske due diligence, kao i transakcijskih dokumenata, kao obvezujućih za očekivane obvezujuće ponude, a koje je izradilo Povjerenstvo. Obzirom na prirodu ovog posla kao i nedostajućih javnih informacija, mogu samo špekulirati, što je prevagnulo u izostajanju obvezujućih ponuda kod sva tri potencijalna strateška partnera. Jesu li to obveze proizašle po transakcijskim dokumentima, podaci dobiveni temeljem due diligence, ili je to zbroj obaju ovih faktora? U svakom slučaju, već iz samog naslova ovog teksta, znakovit je odmak u odnosu na dosadašnje opetovane izjave. Umjesto dokapitalizacije sa nalaženjem strateškog partnera, novi tekst govori o „prodaji“ i „kupcima“. Nestale su „velike priče“ i „velika nadanja“ , a sve o Petrokemiji d.d. „spalo je na dva slova“, češki Agroffert i mađarski Bige holding. Ništa više ne daje naslutiti o dokapitalizaciji i ulaganjima u modernizaciju i novu izgradnju, govori se samo o ponuđenoj vrijednosti kupovine dionica od 96,3 kuna Agrofferta i 110,0 kuna Bige holdinga, što definira ukupnu vrijednost društva od 427,2 milijuna kuna do 488,0 milijuna kuna. Usporedbe radi, nova vrijednost društva nakon otpisa gubitka iz 2013 na teret upisanog kapitala, iznosila bi oko 423,5 milijuna kuna. Iako je u vrijeme ovog komentara trgovanje dionicama Petrokemije d.d. „obustavljeno“, prema zadnjoj dostupnoj vrijednosti dionice od 72 kuna od 14.03. vrijednost društva iznosi rekordno niskih 319,4 milijuna kuna. Nakon svega iznesenog, o čemu će Povjerenstvo uopće moći pregovarati? Ovo su fakta, a javna je tajna da „nemaju znanje“. A to znači „predaja“ a ne ni“ prodaja“, za što mislim da ovo Povjerenstvo, pa ni svako novo, kao ni ova vlada, ili bilo koja druga vlada, nemaju kredibilitet. Prema do sada uvriježenom i već nebrojeno puta viđenom scenariju, ako se društvo ne „pokloni“ nekome za jednu kunu, društvo nezaustavno ide u stečaj i likvidaciju. A možda to može i drugačije? Zašto apriori stečaj, a ne pred stečajna nagodba? Zašto Petrokemiji d.d. ne pružiti još jednu šansu? Jer stečaj realno znači trenutno otpuštanje svih zaposlenih, „prekid“ svih poslovnih tijekova ( nastavlja se samo aktivnosti koje su u tijeku i moraju se završiti ), a izostanak poslovnih aktivnosti na samo i tri mjeseca, društvo nepovratno vodi u likvidaciju. A pred stečajna nagodba ( dva ozbiljna vjerovnika; PBZ i INA ), dobrim poslovnim planom, uvođenjem poslovanja i posebnog upravljanja u kriznim uvjetima, dala bi šansu društvu za opstanak i novi početak. Naravno, problem nelikvidnosti i nedostajućeg novca za tekuće poslovanje ostaje i dalje, no treba ga riješiti pozajmica ili kratkoročni kredit sa počekom , danas najvećih vlasnika. Ovakav pristup, koji bi u mnogome u prvoj godini kriznog poslovanja, ograničio i/ili privremeno suspendirao neka, sad postojeća prava, omogućio bi konsolidaciju društva i kroz najduže, zakonom predviđen period za pred stečajnu nagodbu, definitivnu stabilizaciju i izlazak društva iz krize. Rezultat svega trebao bi biti, solidno perspektivno društvo, pozitivnog poslovanja i sa dijelom investicija u tijeku, spremno za daljnja ozbiljna ulaganja u nove tehnologije, društvo spremno za transformaciju i svekolike oblike vlasništva, sa realnom vrijednošću, u nekim normalnim uvjetima. A unatoč svega, poštena vrijednost ovog društva u sadašnjem stanju, u nekim drugim, normalnim vremenima, iznosila bi približno pola milijarde eura. To nikako ne treba zaboraviti. Krajnje je vrijeme da netko preuzme stvarnu odgovornost za Petrokemiju d.d. Sve drugo ovo društvo vodi u, brže ili sporije, ali svakako u konačno likvidaciju.