Sve, sve, sve – samo nikad ne ono pravo
U EU – a i izvan nje -sve više postaje popularna doktrina da se narodu koji je izabrao bijedu ne može pomoći. To se prije svega odnosi na Grčku (ali i ostale narode u jugoistočnoj Evropi). Kada se gledaju efekti pomoći u posljednje četiri godine, onda to postaje jasno – u Grčku je uloženo 10 puta više nego u na primjer Ukrajinu bez skoro ikakvih efekata. MMF je angažiran u Grčkoj sa 40 mlrd. dolara a u Ukrajini sa jedva 20. Hrvatska je već više od deset godina po BDP-u po stanovniku negdja na pola EU, iako, naravno, ona (još) nije zatražila pomoć od MMF-a i EU. Nitko se službeno ne usuđuje predložiti izlazak Hrvatske iz EU iako tim članstvom upropaštava svoju ekonomiju.
I Hrvatska i Grčka jedine u EU vuku primarne budžetske deficite. Hrvatska doduše svoj vuče već dugi niz godina a Grčka joj se pridružila u ljeto ove godine. Toliko o oštrim sukobima Wolfganga Scheublea s Briselom oko toga koliki bi trebao biti grčki primarni budžetski suficit, ne deficit.
U ljeto ove godine i Brazil je “otišao” u primarni budžetski defiict. No Brazil ima ekonomiju od svjetskog značaja a oko Grčke su se svi sjatili. Za male državice s beznačajnim ekonomijama poput Hrvatske nikoga nije briga, pa ni Komisiju EU. Da nije tako, službeno bi upozorila Hrvatsku da mora početi ostvarivati primarni budžetski suficit pa ma kakve rezove to podrazumijevalo, umijesto da o tome šuti.
Jer smatra se da države koje nisu u stanju ostvariti primarni budžetski suficit nemaju hrabrost i snagu za bolne rezove i time zapravo same biraju svoju vlastitu bijedu.
A to dalje znači da financijski ih pomagati zapravo znači bacati novce (poreznih obveznika moćnih i bogatih država poput Njemačke) u vjetar.
I tumori rastu…
Od ovakve Vlade, može nam samo TLAK narasti…
Pa di vise. 4 godine nam raste.